CINDRIĆ, Pavao

CINDRIĆ, Pavao, kazališni djelatnik i publicist (Slavonski Brod, 1. VII 1929). Završio je u Zagrebu osnovnu školu i gimnaziju (1948), glumačku školu u Novom Sadu (1951), Višu pedagošku akademiju (1954) te 1958. grupu narodni jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1950. do 1954. glumac je u Novom Sadu i Zagrebu, a potom lektor u HNK. — Vijestima, člancima, kritikama, feljtonima i biografijama iz područja kazališta, književnosti, jezika i kulturne povijesti od 1954. povremeno surađuje u publikacijama Jezik (1954–56, 1961/62), Kazališne vijesti, Kazališni list, Vjesnik, Borba, Pozorišni život, Kulturni radnik, Književnik (1961), Telegram, Zbornik priloga istoriji jugoslovenskih pozorišta (Novi Sad 1961), Večernji list i dr. Pažnju javnosti pobuđuje njegov pregled hrvatskoga i srpskog kazališta od antike do poslijeratnog razdoblja pod naslovom Hrvatski i srpski teatar, koji je izazvao kontroverzne ocjene kritike. Tu povijest dopunjenu Slovenijom, Bosnom i Hercegovinom, Makedonijom i NOB-om objelodanio je u nastavcima u Kulturnom radniku (1963) pod naslovom Razvitak jugoslavenskog kazališta. U fotomonografiji Vesna Butorac (Zagreb 1988) napisao je pregled života i rada V. Butorac. Pisao je prigodne i druge igrokaze (o Šenoi, Titu i dr.). Važniji su mu feljtoni Nomadski život spomenika i Slamnati vijenci za njemačke glumce (Večernji list, 1980), zatim Iz prošlosti Zagreba (Vikend, 1981), Gimnazija na Rooseveltovu trgu (Vjesnik, 1985). Pisao je i TV-scenarije. Skupio je i objavio Pjesme o Zagrebu 1743–1964 (Zagreb 1965) i njihovo prošireno izdanje Pjesnici Zagrebu (Zagreb 1979), panoramu različitih podataka o Zagrebu pod naslovom Grički milenij (Zagreb 1965) te Pjesme o Titu (Zagreb 1969). Pripremio je za tisak i autobiografske uspomene Z. Rogoza pod naslovom Mojih prvih 100 godina (Zagreb 1986) i zapise Z. Šenoe Moj otac i moj djed August Šenoa (Vjesnik, 1988). Prevodio s ruskoga, francuskog, njemačkog, slovenskog i makedonskog jezika.