CIPIKO, Petar

CIPIKO, Petar (Cippico, Korlianović, Koriolanović), pisac (Trogir, oko 1550 — Trogir, prije 1. VI 1623). Sin Ludovika (Ałvisa), brata Milice Koriolanović i praunuk trogirskog humanista Koriolana. Podaci o njegovu životu i djelovanju vrlo su oskudni. Kad je Veliko vijeće u Trogiru 1. VI 1623. iadalo njegovu sinu Vicku potvrdu o zaslugama njegove obitelji, o Petru se govori kao o već pokojnom. — Petar se bavio književnim radom, ali za života nije ništa tiskao. U zrelim godinama napisao je prozni Xivot Sfete Catarine Mucenice i Diuice Isucharstoue stumacen po Gosp. Petru Corlianouichia a.d. 1595, koji je donio Petar Lucić u svom Vartlu (rkp. Arhiv JAZU). U rukopisu je ostalo i njegovo djelo, vjerojatno prijevod s latinskog Gouorenye od cudes Sfetoga luana Troghirschoga, Bischupa, Vlastelina Rimschoga, iztumaceno od chgnighe Diacche, po Petru Chorlianouichiu Troghiraninu (rkp. Arhiv JAZU). F. Fancev je smatrao da je sve hrvatske prijevode Života sv. Ivana Trogirskog u Vartlu načinio Petar Koriolanović, ali nije iznio dokaze za svoju tvrdnju. Kako to nije ni u jednom rukopisu potvrdeno, M. Ivanišević s razlogom pretpostavlja da je prevodilac života Petar Lucić, koji je pisao stariji od dva sačuvana rukopisa. Petar Koriolanović je prijateljevao s bračkim pjesnikom, župnikom u Pučišćima Sebastijanom Mladinićeni koji je bio učitelj (magister ludi) u trogirskoj crkvi te je krstio Petrova sina Vicka (1589) i kćer mu Pelegrinu (1586). Mladinić je posvetio Petru svoju epsku pjesmu Vita beati loanis episcopi Traguriensis s uvodnom poslanicom. U njoj spominje Petrovu ženu Katarinu, koja je bila teško oboljela, a spašena je kada je svecu zavjetovala skupocjen prsten. Ističe da ga je Petar neprestano poticao da storiju o Sv. Ivanu pretoči u stihove. Rukopisni tekstovi Petra Cipika zanimljivi su kao dosta rijetki primjerci hrvatskog proznog izraza u drugoj polovici XVI st.