CIVIDINI, Ante

CIVIDINI, Ante, pedagog, pisac i političar (Brod na Kupi, 12. VI 1881 — Ogulin, 29. XII 1968). S roditeljima se preselio u Ogulin i tu je polazio pučku školu. Od 1892. do 1898. završio je u Senju šest razreda gimnazije, koju je nakon prekida zbog bolesti svoga oca i smrti majke nastavio tek 1900. i u Sušaku položio ispit zrelosti. God. 1903. počinje studirati filozofiju, pedagogiju, matematiku i fiziku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, nastavlja u Beču, Pragu i Grazu, a završava u Zagrebu. God. 1907. profesor je u koprivničkoj realnoj gimnaziji. Doktorirao je u Zagrebu na temelju disertacije O izvorima i pravcima pesimizma (1907), koje su odlomci objavljeni 1925. u časopisu Nova škola. God. 1909. premješten je na donjogradsku gimnaziju u Zagrebu, a 1912. na Viši ženski licej u Sušaku. Od 1914. do 1918. bio je vojnik u različitim mjestima i garnizonima u Hrvatskoj. Po završetku rata postaje profesor pedagogije u zagrebačkoj Učiteljskoj školi, a iduće godine osniva i organizira Učiteljsku školu u Gospiću, u kojoj provodi tri godine kao ravnatelj, zatim je 1922–26. ravnatelj novoosnovane Učiteljske škole u Koprivnici pa do 1930. Učiteljske škole u Čakovcu. Nezadovoljan radnim mjestom personalnog referenta u prosvjetnom odjeljenju Banske uprave u Zagrebu, odlazi 1932. u prijevremenu mirovinu. God. 1935. i 1938. izabran je za narodnog zastupnika na listi Hrvatske seljačke stranke za kotar Čabar. Stvaranjem banovine Hrvatske, 1939, C. postaje ravnatelj gimnazije u Virovitici, ali je gotovo istodobno dodijeljen na rad Odjelu za prosvjetu, Banske vlasti u Zagrebu, pa 1941. opet ide u mirovinu. God. 1942. dekretom je kao bivši narodni zastupnik pozvan u Hrvatski sabor, ali ne iskazuje posebne djelatnosti. Od 1957. boravi u Tounju i Ogulinu, gdje je pisao popularnu povijest Senjsko-modruške biskupije i svoga užeg zavičaja. — God. 1899 izdao je zbirku lirskih pjesama Prvi cvijet i 1904. Odjeci gorski. Pisao je nadalje crtice, novele, književne prikaze o životu i radu hrvatskih književnika (Đ. Arnold, J. Ivakić, E. Kumičić, A. Nemčić, A. Šenoa), napise o dječjim igrama, o kazalištu, o životu i običajima našeg naroda i putopise s mnogih đačkih ekskurzija. Najveći dio svojih članaka, rasprava, referata, kritika i ocjena pedagoško-filozofskog sadržaja objavio je od 1924. do 1930. u vlastitom časopisu za učitelje pučkih škola Nova škola, a surađivao je od 1897. do 1968. i u novinama, časopisima, kalendarima i zbornicima Ogulinski vjestnik, Živila Hrvatska, Hrvatsko pravo, Škola, Danica, kalendar (Zagreb 1908), Kršćanska škola, Nastavni vjesnik, Narodne novine, Ćirilometodski kalendar (Zagreb 1911), Primorske novine, Omladina, Ličke novine, Hrvatski učitelj, Zbornik za savremenu pedagogiju (Zagreb 1923), Obitelj, Hrvatski planinar, Lički zbornik (Zagreb 1936, 1939), Samoborski list, Gorski kotar (Zagreb 1939), Hrvatsko jedinstvo, Hrvatska mladost, Hrvatski krugoval, Hrvatski zmaj, Prosvjetni život, Seljačko ognjište, Bakarska zvona i dr. Napisao je oko sto stručno-znanstvenih radova i više knjiga iz teoretske i praktične pedagogije i filozofije. U pedagoškim radovima isticao se u propagiranju škole rada u Hrvatskoj te iznosio suvremene misli i pedagoške poglede, s težištem na praktičnom pedagoškom radu. Prevodio je rasprave i članke ovih pedagoga i filozofa: É. Claparede, A. Dekker, O. Ernst, J. Heigenmooser, A. Herget, J. Hoffmann, P. Kamerer, V. Lobsien, E. Meumann, H. Pestalozzi, O. Tumlirz, J. Wagner, K. Wilkers i dr. Između dva rata održao je velik broj predavanja različita tematskog sadržaja – najviše o aktualnim pedagoškim pitanjima te iz povijesti i kulture hrvatskog naroda – u učiteljskim, obrtničkim, sokolskim, planinarskim, radničkim društvima i organizacijama po svim većim mjestima Hrvatske. Bio je istaknuti djelatnik u Družbi braće hrvatskog zmaja u Zagrebu i urednik njena glasila Hrvatski zmaj, zatim predsjednik Saveza hrvatskih planinarskih društava i urednik njegova organa Hrvatski planinar (1935–39) te planinarski pisac.