CONRAD VON HÖTZENDORF, Hugo

CONRAD VON HÖTZENDORF, Hugo, slikar i likovni pedagog (?, oko 1807 — Osijek, 28. II 1869). Sin slikara Franje. Prema I. Kršnjavom rodio se u Brnu 1804, a prema J. Bösendorferu u Dardi 1807. Ni jedan od tih navoda nije dokumentarno potvrđen (K. Firinger). S roditeljima došao u Osijek. God. 1828. i 1829. putuje po Srijemu, 1831. uz oca je pomoćni učitelj u risarskoj školi, 1836. odlazi u Beč na slikarsku izobrazbu u atelijeru slikara J. N. Schödlbergera. God. 1838. poučava crtanje u Rumi, 1840. u Osijeku pomaže bolesnom ocu u školi. Nakon očeve smrti preuzima 1841. njegovo mjesto u Gradskoj risarskoj školi (»artis graphicae magister«), 1842. putuje po Koruškoj, Kranjskoj i Gorskom kotaru te uređuje atelijer u Osijeku. Uživao je glas vrsna pedagoga. Kod njega su učili A. Waldinger (1855–61), I. Kršnjavi (1866), Marija Atanasijević, D. Pachmann, J. Zach i A. Narančić. Početkom 1867. otvara privatnu školu. — Slikar pejzaža u koje postavlja i figuralnu štafažu. Mnogo putovao po Slavoniji i Srijemu, gdje crpi motive za svoje slike. Najranija su mu djela crteži s putovanja 1828/29. Prva uljena slika Slavonska šuma potječe iz 1836; 1842. nastaje Heiligenblut, najzrelije ostvarenje rane faze. Slijede slike manjeg formata, pretežno s lovačkim žanr-prizorima. God. 1850. slika Krajolik u sutonu, romantički pejzaž s dramatičnim olujnim nebom u rumenilu predvečerja, a 1852. Stari Korođvar u sumornom okolišu, također romantičarskog ugođaja s reminiscencijama na S. Ruysdaela. U tom se razdoblju redaju pejzažne panorame Podravski pejzaž, Konji na pojilu, Oproštaj, Košute u šumi, Planinski pejzaž u kojima komponira pejzažne elemente u cjelinu. Šuma zimi nastaje 1866, a 1867. posljednje datirano djelo Pejzaž – ruinski predio s rasvjetom sunčanog predvečerja. Izradio je oko stotinjak crteža. Iz 1842/43. potječu: Landskron, Kod Skrada, Nedaleko od izvora Save kod Korena. Na Gospodarsku izložbu u Zagreb (1864) poslao je mapu sa 24 crteža olovkom Pametnik slavonskih okolicah (kako je naziva izložbeni katalog) a obrađuju »skice nekolikih šumskih prizorah i nekih historijskih i slikovitih ruševinah slavonskih« – među ostalim: Romantički slap i pećinski grob jankovački, Koliba u punitovačkoj šumi, Vrata na Klisi u Slavoniji. Ostavio je i niz akvarela: Kod Aljmaša (1846), Perivoj, Pejzaž na mjesečini, Mjesečina I i II, Selo u snijegu i dr. Naslikao je po nekoliko slika za baruna Prandaua, grofa Jankovića i grofa Pejačevića. Od rijetkih žanr–kompozicija izveo je sliku Jelačićevi serežani kod logorske vatre pred Bečom. U minijaturnom su formatu akvarelirani likovi seljaka i pastira u narodnim nošnjama (2 lista). Radovi su mu izlagani na Prvoj izložbi dalmatinsko-hrvatsko-slavonskoj (Zagreb 1864), Milenijskoj izložbi (Budimpešta 1896), Retrospektivnoj izložbi hrvatske umjetnosti o 50-godišnjici Strossmayerove galerije (Zagreb 1934), na izložbama Sto godina osječkog slikarstva (Osijek 1950), Slikarstvo XIX stoljeća u Hrvatskoj (Zagreb i Rijeka 1961), Slavonski pejzaž XIX i XX stoljeća (Osijek 1975) i dr. Posmrtne Hötzendorfove izložbe priređene su u Osijeku 1935, 1940, 1943 (s A. Waldingerom), 1954, 1967. i 1969/70. Djela se nalaze u Galeriji likovnih umjetnosti i u Muzeju Slavonije u Osijeku te u Modernoj galeriji, Grafičkoj zbirci Nacionalne i sveučilišne biblioteke i u Kabinetu grafike JAZU u Zagrebu. Neki su radovi u privatnom posjedu u Jugoslaviji i Austriji. Do 1862. potpisivao se Hötzendorf, poslije Hetzendorf. — Formirao se pod utjecajem bečkog »zavičajnog pejzaža« (Heimatslandschaft) i »pejzaža efekta« (Effektlandschaft), a poslije se razvio u slikara komponiranih idiličnih krajolika i u romantičara ruinista. Od oštre, realističke opservacije (Heiligenblut) sve više naginje čuvstvenom ugođaju svojih kompozicija; unoseći u njih često sumoran ugođaj (Stari Korodvar). U crtežima, poglavito iz ranijeg razdoblja, pomno prati svaku pojedinost skladno je povezujući u cjelinu. U seriji crteža izloženih 1864. razvio je crtačku kaligrafiju usmjerenu na grafičku ujednačenost, no podliježući: nerijetko i shematičnosti u kompoziciji. »... počeo sam slikati kod Hötzendorfa. Prošao sam poslije mnogo škola i upoznao mnogo umjetnika, ali nisam našao boljega učitelja« (I. Kršnjavi).