CORBERON, Edgar de Troissereux
traži dalje ...CORBERON, Edgar de Troissereux, političar i kulturni djelatnik (Troissereux kod Beauvaisa u departmanu Oise, 1807 — Baden kod Beča, 20. VIII 1861). Podrijetlom je iz francuske plemićke obitelji. Djed mu je pogubljen za francuske revolucije 1793, a otac kao časnik u Napoleonovoj službi stječe barunat, dok C. postaje grof. Kao mladić putuje po njemačkim i talijanskim zemljama, a zatim se vraća u Francusku, gdje završava studij. Za boravka u Grčkoj 1828. potiče razvoj prosvjetnih institucija a 1829. putuje po Turskoj. Vraća se ponovo u Francusku s namjerom da stupi u diplomatsku službu, ali odlazak u bečko poslanstvo omela je srpanjska revolucija 1832. u Francuskoj. God. 1834. kao časnik pridružuje se bratu španjolskog kralja Don Carlosu i pretendentskoj borbi za krunu. Među karlistima C. postaje pukovnikom, ali ubrzo napušta njihov tabor i nastavlja putovanja po Evropi. Posjećuje Švicarsku, talijanske zemlje, Austriju, Veliku Britaniju a u njemačkim zemljama najradije boravi u Pruskoj i Hannoveru, gdje se – stekavši simpatije hannoverskog kralj a Ernesta Augusta I – privremeno nastanjuje. Kao znalac više jezika spremao se za diplomatsku službu. Bavio se prevođenjem s njemačkoga i danskog na francuski i književnim radom. God. 1845. naseljuje se u Hrvatskoj, gdje na dražbi kupuje dvorac Januševec kod Brdovca, najvjerojatnije na poticaj prijateljâ grofova Draškovića. Krećući se u njihovu krugu, pristaje uz hrvatski narodni preporod. God. 1848. uz Otona Sermagea na čelu je deputacije koja 21. svibnja polazi Ferdinandu V u Innsbruck – jer se dvor već od kraja travnja tamo sklonio pred revolucijom u Beču – sa zadaćom da kralja uvjeri »o neuzkolebivoj vjernosti Hrvata« i da ga zamoli »da podupre bana proti Magjarom, budući mu bijaše odredbom magjarske vlade oduzeta sva vlast« (J. Šidak). C. se nakon uspješno okončane misije i gotovo dvotjednog boravka u Innsbrucku vraća u Hrvatsku, priključuje štabu bana Jelačića, stavljajući mu na raspolaganje svoje ratno iskustvo u njegovu vojnom pohodu na Mađarsku, koji završava u gušenju revolucije u Beču. Kako je C. održavao dobre odnose s kraljem Ernestom – ranije je u njegovu slavu napisao dvije brošure – iscrpno i kontinuirano ga izvješćuje o prekretnoj Hrvatskoj 1848/49. Korespondenciju je objelodanio u prijevodu na hrvatski M. Vežić (Dopisivanje grofa Corberona s kraljem hannoveranskim o hrvatskom pokretu g. 1848–1849, Vienac, 1880, 26–33, 38 i 39). Kao Jelačićev istomišljenik brani ga od napada bečkog lista Constitution (Agramer Zeitung, 1848, 51, str. 247–248). Dopisivanje s hannoverskim kraljem nastavlja sve do njegove smrti 1851. Sukladne političke poglede iznesene u pismima-izvještajima hannoverskom kralju zastupa i u brošuri Eine Stimme aus Kroatien iz 1851, u kojoj se također zauzima za održavanje povijesnih pokrajina i Sabora. Posredstvom Jelačića i ministra F. Kulmera C. se 1849. obratio Ministarstvu javne nastave u Beču s prijedlogom za pretvaranje Kraljevske akademije znanosti – prije njezina ukidanja – u Sveučilište, ali bez uspjeha. U studenom 1850. C. je ponovno iznio isti prijedlog samom ministru nastave u Beču L. Thunu Hohensteinu, koji ga je u prosincu iste godine odbacio zbog oskudice domaćih nastavnika ali je ipak zamolio Corberona da ga razradi. Prema Corberonovu prijedlogu, bila su predviđena četiri fakulteta: filozofski i pravni s hrvatskim nastavnim jezikom, medicinski s njemačkim profesorima – osim dvojice – dovedenim izvan Austrije i u prvom desetljeću s njemačkim nastavnim jezikom, dok bi vlada trebala dati izjavu da će po osposobljavanju domaćih nastavnika i ustanovljivanju medicinskog i prirodnoznanstvenog nazivlja hrvatski jezik biti isključivim jezikom nastave na Sveučilištu; dakako na bogosloviji bio bi zadržan i nadalje latinski jezik kao jezik nastave. Tri Corberonova pisma Thunu objelodanjena su u prilogu Ein Beitrag zur Geschichte der Gründung der kroatischen Universitat (Agramer Tagblatt, 1914, 302, 24. VII, Pr., str. 3–5). Spomenicu u kojoj se nalazi i projekt osnivanja Sveučilišta priredio je za objavu neposredno pred smrt sa željom da se tiska pola stoljeća po njegovoj smrti i predao je 1861. varaždinskom tiskaru J. Platzeru (među rukopisima NSB-a u Zagrebu, sign. R II F-2-8). Ernst August odlikovao ga je visokim redom Ordena Guelfa a bio je i vitez reda Malteškog križa. God. 1853. postaje načelnikom općine Brdovec. Po svojoj želji pokopan je u Hrvatskoj na posjedu Bisag, tada u vlasništvu Draškovićâ.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.
CORBERON, Edgar de Troissereux. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/3662>.