CRNADAK, Đuro

CRNADAK, Đuro, trgovac i društveni djelatnik (Jasenovac, 12. II 1820 — Zagreb, 28. X 1908). Osnovnu školu polazi u rodnom mjestu, a u Petrinji dvije godine vojničke škole, u kojoj je naučio njemački. God. 1834. odlazi na trgovački nauk u Zagreb; naučivši još francuski i talijanski, odlazi u Rijeku, Trst, pa u Veneciju, gdje je kraće vrijeme trgovački pomoćnik. Ujesen 1838. vraća se u Zagreb, onda neko vrijeme radi u Olomoucu (1840–42) pa u Beču (1842–48). Ponovo se vratio u Zagreb i namjestio u trgovini poznatoga zagrebačkog trgovca N. Kollera, kome je u Beču za revolucije spasio život. God. 1850. osamostaljuje se i otvara vlastitu trgovinu manufakturnom i modnom robom. Nakon osnivanja Trgovačke i obrtničke komore u Zagrebu 1852, punih je 45 godina biran za njezina vijećnika (1856–1900). Jedan je od utemeljitelja Matice ilirske u Zagrebu (1854) i dugogodišnji aktivni član njezina Upravnog odbora (1860–73), Društva za povjestnicu jugoslavensku (1858), Jugoslavenske akademije (1861) i Sveučilišta (1866). Kao viđen čovjek C. je bio član odbora za pripremu prve gospodarske izložbe u Zagrebu (1864) i član organizacijskog odbora za bečku međunarodnu izložbu (1873). Bio je dioničar Hrvatske eskomptne banke u Zagrebu (1868), utemeljitelj Krajiškog konzorcija za eksploataciju šuma i gradnju prometnica kod štedionice u Sisku i zagrebačkoga trgovačkog društva »Merkur« čiji je i prvi predsjednik (1872–76). God. 1881, nakon smrti komorskog predsjednika i uglednog trgovca E. Sablića, komorski vijećnici predlažu Crnatka za predsjednika, ali ga – kao odviše »narodnog čovjeka« – ne potvrđuje ugarski ministar trgovine. God. 1883. pokreće osnivanje osiguravajućeg društva »Croatia« te je bio i njegov predsjednik (1889–1900). — C. aktivno sudjeluje i u političkom i u kulturnom životu zemlje. Za Bachova apsolutizma prijateljuje s A. Jakićem i M. Krešićem i poput njih – odupire se prodoru germanizaeije i širi »ljubav naprama radu i domu«. God. 1860/61. član je Banske konferencije u Zagrebu, koja je predlagala sastav Sabora, krajem 1861. izabran je za zastupnika grada Zagreba, poslije grada Senja (1872–75, 1875–78) i kotara Sveti Ivan Žabno (1878–81, 1881–84) u Hrvatskom saboru. God. 1872. poslanik je Hrvatskog sabora na zajedničkom Hrvatsko-ugarskom saboru u Budimpešti. U radu tih sabora C. se zalaže za unapređenje cestovnih i željezničkih prometnica u zemlji, osnivanje hipotekarne banke u Zagrebu i podizanje razine obrazovanja »trgovačkog stališa«. Sudjeluje i u raspravama i nastojanjima za razvojačenje Vojne krajine i njezino sjedinjenje s civilnom Hrvatskom i Slavonijom. Od 1872. do 1888. bio je podnačelnik grada Zagreba. Aktivno je djelovao i kao elan Kazališnog odbora u Zagrebu (1860–73) i Hrvatskoga glazbenog zavoda (1860). Umirovljen je 1900. Prijateljevao je i dopisivao se s mnogim poznatim ljudima, kao s E. Barčićem i I. Kršnjavim. Napisao je kraću Autobiografiju. Svojim radom i djelovanjem C. je dao obilježje trgovačkom i gospodarskom životu Zagreba u drugoj pol. XIX st. Za svoje zasluge izabran je 1888. za počasnog građanina grada Zagreba.