CRNICA

CRNICA, obitelj u Zadru i Ninu, a zabilježena je i među plemićima Trogira (J. Buffalis). U talijanskim dokumentima navode se u obliku Cernizza. U jednom natpisu iz 1566. na kući te obitelji u Preku na otoku Ugljanu spomenut je Vuk (»Vuco Cernizza p(er) la ser. Rep. di Ven. coll(onnello) della nazione oltremare«). U obiteljskoj ostavštini u Zadru potkraj XIX st. čuvali su se portreti Vuka (»Epirotiace Tribunus«) iz 1653. i pukovnika mletačke vojske Marka iz 1656. God. 1663. primljeni su u ninsko Veliko vijeće pukovnici Vuk i Marko (vjerojatno isti) i kapetan Stjepan. U drugoj pol. XVII st., poslije mletačko-turskog razgraničenja na trogirskom području (1671), bio je Juraj vojni zapovjednik (kolunel) cijelog područja odnosno krajine. God. 1673. i 1681. spominje se jedan Juraj (možda isti) kao pomorski zapovjednik u Velebitskom kanalu (suzbijanje krijumčarenja) i u Trogiru. U XVIII st. Marko (1748) i Vicko (1752) savjetnici su ninskoga kneza i imaju titulu »conte di Puntadura« prema svom posjedu na otoku Viru. God. 1794. oslobođeni su kao ugledna i zaslužna obitelj plaćanja nekih poreza. U XIX st. ističu se u javnom i kulturnom životu Zadra te kao dobročinitelji (oko 1804. uzdržavaju sklonište za 10 osoba). Sin conta Benedikta, Antun (1786–1844), bio je od 1807. tajnik tužitelja u Okružnom prvostepenom sudu (Tribunale di prima Istanza) u Zadru. God. 1811. stekao je diplomu pravnika u zadarskoj Centralnoj školi (École Centrale), a 1813. je namjesni sudac u tamošnjem Prizivnom sudištu (Corte D’appello). Poslije se bavio odvjetništvom i upravljao obiteljskim zemljišnim posjedom, a 1832–40. bio prvo upravitelj (gerente), a potom načelnik (podesta) zadarske općine. I njegov je brat Cezar (umro 1846) stekao diplomu pravnika 1811. u istoj zadarskoj školi. Bio je odvjetnik, a poslije 1820. istražni komesar (kriminalni komesar) u zadarskom Okružnom sudu (Tribunale di Zara). Oko 1821. član je Bolničke komisije (upravljala zadarskom bolnicom i nahodištem), a oko 1832. član uprave tamošnje Javne dobrotvornosti. Od 1841. do 1846. vlasnik je prve zadarske javne posudbene knjižnice otvorene za javnost 1840 (osnivač njegov zet Antal Orosz). Treći brat Marko (umro 1862) bio je 1848. prisjednik, 1848–58. upravitelj (gerente) i 1858–62. ponovno prisjednik zadarske općine. God. 1849. potpisao je s još dva člana općinskoga vijeća proglas s pozivom stanovnicima kvarnerskih otoka na sjedinjenje s Dalmacijom (Skup zadarskih općinam Kvarnerskih. Pribivalci otokah Kvarnera! Zadar 1849). Za njegove uprave zadarskom općinom otvorena je tamo 1857. Biblioteca comunale Paravia (sada Naučna biblioteka); sudjelovao je u njenu osnivanju i bio u prepisci s osnivačem i darovateljem knjižnog fonda P. A. Paravijom (od 1850). Od 1855. bio je i među upraviteljima te ustanove. Imao je udjela i u djelovanju zadarske Societa filarmonica. Nastojao je i oko osnivanja studija prava u Zadru. God. 1854. dobio je austrijsko plemstvo i pridjevak »de Krunevir«. — Podaci o obitelji, koja je i u XX st. nastanjena u Zadru, pohranjeni su u Historijskom arhivu u Zadru. — Neki pisci (G. Ferrari Cupilli i G. Sabalich) dovode ih u vezu s obitelji Crnica na otoku Krku.