CRNOBORI, Marija

CRNOBORI, Marija, udana Fotez, dramska glumica (Banjole kod Pule, 1. X 1918). U Zagrebu završila stručnu učiteljsku školu, 1938. počela učiti glumu kod D. Dujšina, a 1939–42. polazila Glumačku školu. U HNK nastupa već za školovanja, a stalni je angažman dobila ljeti 1942. Tu je do svibnja 1946. s uspjehom ostvarila više ženskih likova: Tofanija (M. Sorbul, Bolesna krv), Milkana (R. Stojanov, Majstori), Vila proljeća (M. Držić–M. Fotez, Plakir), Jeljenka (I. Gundulić, Dubravka), Lujza (F. Schiller, Spletka i ljubav), Vivie (B. Shaw, Zanat gospode Warren), Spikerica (K. Čapek, Majka), Molly Morran (J. Steinbeck–S. Batušić, Mjesec je zašao). God. 1946. prelazi u novoosnovano riječko Narodno kazalište, gdje ostaje jednu sezonu. Istaknula se kao Laura (M. Krleža, U agoniji) i Lujza (Schiller, Spletka i ljubav). Ljeti 1947. postaje članicom Jugoslovenskog dramskog pozorišta u Beogradu, ostvarivši, do odlaska u mirovinu 1978, mnogo uloga koje ulaze u povijest suvremene jugoslavenske glumačke umjetnosti. Visok umjetnički domet dosegla je u dramskim djelima antike, klasike i neoklasike. Na sceni Jugoslovenskog dramskog pozorišta potvrdila se kao tragetkinja koja ima izrazite, snažne prolome strasti i unutarnje sukobe, ostvarivši uloge Antigone (Sofoklo, Antigona), Fedre (J. Racine, Fedra), Klitemnestre (Eshil, Agamemnon), Ifigenije (J. W. Goethe, Ifigenija na Tauridi), Regan (W. Shakespeare, Kralj Lear), Lady Macbeth (Shakespeare, Lady Macbeth) i Eboli (Schiller, Don Carlos). U ulogama novijeg dramskog repertoara pokazala je umijeće psiholoških introspekcija, otkrivajući dramatske sukobe u psihi ženskih likova, a izbjegavajući sentiment i lirsku romantiku: Francka (I. Cankar, Kralj Betajnove), Ljubov Jarovaja (K. A. Trenjov, Ljubov Jarovaja), Klara (Krleža, Leda), Ines (J. P. Sartre, Iza zatvorenih vrata), Deša (I. Vojnović, Dubrovačka trilogija), Claire (J. Genet, Sluškinje). Na Dubrovačkim ljetnim igrama istaknula se u ulogama Ifigenije (Goethe, Ifigenija na Tauridi), Ofelije i Kraljice (Shakespeare, Hamlet), Titanije (Shakespeare, San ljetne noći), Infantkinje (P. Corneille, Cid), Jokaste (Sofoklo, Kralj Edip). Gostovala je u mnogim kazalištima u zemlji i inozemstvu. Njeguje recitaciju, naročito čakavske poezije. Ostvarila je također zapažene uloge u filmovima Barok u Hrvatskoj O. Miletića, Sofka R. Novakovića, Priča o fabrici, Poslednji dan i Nevjera (nagrada za glavnu žensku ulogu, 1955) V. Pogačića, Mrtvi grad V. Stojanovića, Tuđa zemlja J. Galea, Krvava košulja Ž. Skrigina te Oluja A. Lattuade. Igrala je i na televiziji (H. Ibsen, M. Matković, serija R. L. Đukića Crni sneg). Pisala je članke i eseje o kazališnoj problematici (Forum, 1980, 1981; Mogućnosti, 1981, 1983. i dr.). Primila je Saveznu nagradu Vlade FNRJ za ulogu Sonje u Čehovljevu Ujaku Vanji (1949), Oktobarsku nagradu 1960. za Goetheovu Ifigeniju, Sterijinu nagradu 1968. za ulogu Klare (J. Kulundžić, Klara Dombrovska), Sedmojulsku nagradu 1974. te Sterijinu nagradu za životno djelo 1985.