CSÁK

CSÁK, ugarsko pleme koje je zabilježeno i u oblicima imena Chaak, Chak, Chyak. Članovi plemena iz više grana imali su u XIII i prvoj pol. XIV st. udjela i u javnom životu Hrvatske i posjede na njenu području. Ugrin (umro 1241), sin Bása, kraljevski kancelar i kaločki nadbiskup (1219–41), pridružio se oko 1225–27. nastojanju Rima da uništi samostalnu »Crkvu bosansku«, čije je sljedbenike Rimska kurija optuživala za herezu. Vjerojatno tijekom 1226. Ugrin je od kralja Andrije II i njegova sina hercega Bele kupio grad (castrum) Požegu s okolnim područjem. Zamolivši papu Honorija III da mu potvrdi vlasništvo nad tim posjedom (potvrdu je dobio 1227), obećao mu je da će potpuno uništiti »heretike« u Bosni. Unatoč raznim pretpostavkama, nema sigurnih podataka da je on osobno doista nešto poduzeo da to i ostvari (J. Šidak). Već 1235. nadbiskup više ne posjeduje tu utvrdu. Na njegovu je molbu papa Grgur IX osnovao 1229. Srijemsku biskupiju; sjedište joj je bilo u benediktinskom samostanu Sv. Stjepana Prvomučenika istočno od Iloka (danas Banoštor). Ugrin je poginuo u bitki s Tatarima kod Mohije blizu Miskolcza 11. IV 1241, što je zabilježio i Toma Arhiđakon. Ugrinov nećak bio je čazmanski kanonik i splitski nadbiskup → UGRIN (Hugrinus). Stric kaločkog nadbiskupa Ugrina, Pósa (Pous), rizničar hercega Bele (kasnijeg Bele IV) 1227–33. i severinski ban imao je sina Ugrina, severinskog bana, dvorjanika Ladislava IV Kumanca i 1272/73. srijemskog župana. Od 1274. bio je kraljevski konjušar, a 1277–80. mačvanski ban. Već tada je vjerojatno imao posjed i grad Ilok (danas istoimeno naselje), po kojem je cijela ta grana nazivana Iločkom (Ujlaky-ág). Kralj Andrija III Mlečanin poslao ga je u Zadar da dovede na dvor kraljevu majku Tomasinu Morosini, koja je sa svojim bratom Albertinom Morosinijem došla u rujnu 1291. iz Venecije u taj grad. Isti mu je kralj dozvolio da 1298. nagradi neke svoje vazale potvrdom za zemlju Pobor (danas područje naselja Martinci kod Srijemske Mitrovice). Uskoro se Ugrin priklonio pristašama Anžuvinaca. Kada je Karlo Robert 1300. došao u Hrvatsku, u Zagrebu ga je dočekao Ugrin i otpratio u Ostrogon, gdje je 1301. okrunjen za ugarsko-hrvatskog kralja Karla I (zabilježio i Miho Madijev de Barbazanis). God. 1308. Ugrin, tada župan Vukovske i Srijemske županije, izložen je progonima pristaša bivšeg srpskog kralja i gospodara Mačve Stefana Dragutina, koji se dignuo protiv Karla I i progonio njegove pristaše u Srijemskoj županiji. Ugrinov sin dvorski sudac Nikola imao je uz Ilok i druge posjede u hrvatskim zemljama. Tako 1317. ustupa svom pouzdaniku Andriji posjed Viljevo (danas naselje kod Donjeg Miholjca). Posljednji potomak te grane bio je njegov sin Ladislav (umro 1364). Matija (umro 1284) slavonski je ban 1272/73. God. 1273. sazvao je prvi poznati sabor u hrvatskim zemljama, održan 20. IV te godine u Zagrebu, kojem su prisustvovali plemići i slobodnjaci utvrda (iobagiones castrorum). Zaključci sabora označeni kao »prava kraljevstva i banovine« (iura regni et banatus) Slavonije, odnosili su se na sudstvo, nasljedno pravo, vojničke dužnosti, poreze i davanja. Značajna je novost da zakonske norme više ne donosi kralj, već samo plemići na čelu s banom, Petar, dvorjanik na dvoru Bele IV i Stjepana V, dobio je 1273. od Ladislava IV Kumanca jedan posjed u Slavoniji (Svetačje na Savi), gdje je njegov sin Dominik već ranije stekao prostrane posjede u tadašnjoj Vukovskoj županiji, Tako 1263. posjed Tulman (Dulman, na području rijeke Vuke, više ne postoji), potom posjed Borovo (područje današnjeg naselja) s pravom ubiranja carine na Dunavu; 1267. spominju se njegovi posjedi na području Našica, a iste godine dobiva i posjed te »castrum Wylak« (Ilok, područje na istoku od Gorjana kod Đakova; posjed mu je potvrđen 1283; lokalitet više ne postoji), 1273. posjed i naselje Aljmaš s pravom ubiranja lučkih pristojbi na Dravi i Dunavu. Obavljao je razne službe, uz ostalo prije 1296. bio je i palatin, a bio je više puta i župan Vukovske županije (1279, 1283, 1293). Kralj Ladislav IV Kumanac darovao je 1280. njegovim sinovima Nikoli, Stjepanu zvanom Cimba, i Petru posjed Dubovac (na području današnje Nove Kapele) po kojem se cijela grana naziva Dubovački (Doboczy-ág). Nikolin sin Ivan (Veres János) imao je oko 1282. posjed Vrbovu u Posavini. Nakon dolaska Anžuvinaca na ugarsko-hrvatsko prijestolje, opada ugled i moć te grane obitelji. Njezini članovi ne dobivaju javne službe, a 1323. gube i posjede u Vukovskoj i Požeškoj županiji, optuženi zbog »nevjere« jer su se oružanom silom digli na pristaše kralja Karla I, Koroge i Gorjanske u Vukovskoj županiji zbog nekih posjeda. Zbog nedostatka građe, sve okolnosti tih događaja nisu dovoljno poznate (N. Klaić). Samo je Stjepan zvan Cimba zadržao neke posjede. Među plemićima Vukovske županije spominje se 1338. samo njegov sin Dominik. Članovi plemena imali su u XIII st. posjede i u Međimurju. Drži se da je Čakovec dobio ime prema tom plemenu.