CUVAJ, Antun

CUVAJ, Antun, pedagog (Bjelovar, 5. VI 1854 — Zagreb, 7. VI 1927). Pučku školu i realku polazio je u rodnom gradu, a 1872. završio je Gospodarsko-šumarsku školu u Križevcima te 1874. Učiteljsku školu u Petrinji. Iste godine dobio je mjesto na maloj realci u Bjelovaru, iduće imenovan privremenim učiteljem Građanske škole u Sisku, a 1876. pravim učiteljem matematičko-tehničke struke. God. 1881. povjereno mu je ravnateljstvo muške građanske škole u Sisku, u kojoj je otvorio prvu đačku kuhinju i prvu školsku radionicu za dječake u Hrvatskoj, da podigne i razvije obrt, pa je predložio da se u pučke škole uvede predmet rad s drvom, slamom i metalom. C. tada ističe da će se »rad prije ili poslije uvrstiti u red predmeta obuke, te školskom radionicom pospješiti i štovanje prema radniku«. God. 1887. imenovan je zemaljskim školskim nadzornikom za pučke škole u Hrvatskoj i Slavoniji, a 1913. umirovljen je na vlastiti zahtjev. C. je imao velik udio pri donošenju školskih zakona, osobito onoga iz 1888; izradio je mnoge školske propise i komentare zakona, stručne i metodičke upute. Organizirao je ferijalne tečajeve za učitelje, radio na osnivanju ambulantnih tečajeva za nastavu kućanstva te risarskih tečajeva za učitelje šegrtskih škola, osnovao Filipovićevu zakladu 1886. i Klub učiteljica, koji se pod njegovim pokroviteljstvom razvio u Udrugu učiteljica Kraljevine Hrvatske i Slavonije, zatim je radio na osnivanju zaklade za učiteljski sanatorij, za konvikt učiteljskih kćeri i za pomaganje bolesnih učiteljica. Utemeljio je Hrvatsku učiteljsku pripomoćnu zadrugu, Hrvatsku učiteljsku štednu i predujamnu zadrugu, Hrvatski školski muzej te Učiteljsku čitaonicu. Uredio je izložbu hrvatskog školstva na Svjetskoj izložbi u Parizu 1900, koja je dobila nagradu »Grand prix«. Njegovim nastojanjem osnovan je prvi časopis za obitelj Domaće ognjište. Bio je pravi pa počasni član Hrvatskog književno-pedagoškog zbora. Imenovan je dvorskim savjetnikom, a podijeljeno mu je i plemstvo naslovom »od Carevdara«. — Od osamdesetih godina XIX stoljeća do tridesetih godina XX surađivao je pedagoškim člancima, književnim prilozima te feljtonima iz političke i kulturne prošlosti u pedagoškoj i književnoj periodici i u drugim stručnim i političkim časopisima i listovima, među kojima u Napretku, Pozoru, Obćinaru, Drvotršcu, Smilju, Književnoj smotri, Hrvatskom učiteljskom domu, Narodnim novinama, Jutarnjem listu, Novostima, Svijetu. Napisao je mnogo školskih udžbenika za niže i više pučke škole, opetovnice, te šegrtske i produžne škole, osobito iz matematike, a za njihovu primjenu u nastavi i priručnike. Njegove računice bile su na razini tadašnje metodičke znanosti u računskoj nastavi, a neke su prevedene na bugarski jezik. Objavio je više pedagoških knjiga, među kojima se ističe Građa za povijest školstva kraljevinâ Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena do danas.