ČIČERIĆ, Maksimilijan

ČIČERIĆ, Maksimilijan (Maximilian Csiscerics von Bacsány), general (Arad, danas Rumunjska, 3. III. 1865 — Zagreb, 8. XI. 1948). Potječe iz hrvatske krajiške obitelji iz okolice Titela. Nižu gimnaziju završio u Vinkovcima, Vojnu akademiju u Bečkom Novom Mjestu te je od 1884. poručnik 38. ugarske pješačke pukovnije. Potom završava Ratnu školu u Beču i 1889. postaje natporučnikom. Od 1893. do 1902. predaje ratnu povijest i vojni zemljopis u Ratnoj školi u Beču. God. 1904. imenovan austro-ugarskim vojnim izaslanikom u Mandžuriji te tamo boravi do kraja rusko-japanskog rata 1905. Vrativši se u zemlju, postaje 1905. pukovnikom u Zagrebu te je na dužnosti u stožeru XIII. korpusa. God. 1907. i 1908. posreduje u kontaktima između vojnih krugova (F. Conrad von Hötzendorf) i hrvatskih političara Stranke prava (uglavnom J. Frank). God. 1911. promaknut u general-majora i imenovan zapovjednikom 30. pješačke brigade u Miskolcu. Uoči I. svjetskog rata zapovjednik škole korpusnih časnika u Beču, a u lipnju 1914. prelazi na dužnost zapovjednika stožera V. armije. Nakon rujanskog neuspjeha u Srbiji, smijenjen je i pridijeljen zapovjedništvu utvrđene Dunavske linije (Krems—Tully—Beč—Požun). Od travnja 1915. do srpnja 1916. ponovno je zapovjednik XIII. korpusa, a zatim do lipnja 1917. zapovjednik XXIII. korpusa, s kojim se borio na ruskoj fronti. Kao jedan od vojnih stručnjaka sudjelovao je u Brest-Litovskim mirovnim pregovorima. Na Piavi se pod zapovjedništvom S. Borojevića borio od 1917. do 30. X. 1918. Umirovljen je 31. XII. 1918. te otad do rujna 1942. živi u Beču, a zatim se vraća u Zagreb. U dnevniku, pisanu njemačkom goticom, Kraj rata (15. IV — 30. X. 1945) govori o tadašnjim prilikama u Zagrebu. Prijevod dnevnika na hrvatski jezik objavljen je nekritički u časopisu Azur. Također je objelodanio sjećanja iz rusko-japanskog rata.