ČIKEŠ, Matko

ČIKEŠ, Matko, internist i onkolog (Žeževica kraj Omiša, 10. IX. 1936). Brat je kardiologa Ive. Gimnaziju pohađao u Splitu, studij medicine završio 1961. u Zagrebu. Radio kao sekundarni liječnik u Općoj bolnici i Domu narodnog zdravlja u Splitu. Internu medicinu specijalizirao 1964–69. u Baselu. Posvetivši se onkologiji, od 1969. do 1973. radi u Sveučilišnoj bolnici Karolinska u Stockholmu proučavajući imunologiju raka. Tamo je 1973. postigao doktorat znanosti radom o ekspresiji antigena na membrani kultiviranih tumorskih stanica. Iste se godine vraća u Švicarsku te radi u Institute Suisse de Recherches Expérimentales sur le Cancer i Institutu Ludwig u Lausanni, a 1987. u istom gradu osniva i vodi Medical Center and Cancer Institute. — U Baselu je sudjelovao u projektu istraživanja incidencije, evolucije, ranog otkrivanja i liječenja kardiovaskularnih bolesti u asimptomatskoj populaciji od više tisuća ljudi (Schweizerische medizinische Wochenschrift, Basel 1967; Deutsche medizinische Wochenschrift, Stuttgart 1969). Izradio je modifikaciju određivanja kreatinina u krvi, koja je postala standardnom metodom u kliničkoj praksi, prihvaćena od proizvođača medicinske opreme (Clinica chimica acta, Amsterdam 1969). U eksperimentalnoj onkologiji proučavao imunologiju malignih tumora, navlastito ekspresiju antigena na površini tumorske stanice, odgovornih za imunološko odbacivanje tumora (Nature, London 1970; Journal of the National Cancer Institute, Bethesda 1970, 1972–73; Annals of the New York Academy of Science, New York 1971; Experimental Cell Research, New York 1971; Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America, Washington 1971; Transplantation Proceedings, New York 1971). Dao prinos virusnoj etiologiji raka (Journal of the National Cancer Institute, 1977; International Journal of Cancer, New York 1977, 1978). Pridonio razumijevanju patogeneze malignih tumora, postavivši hipotezu da je odlučujuće zbivanje u malignoj transformaciji stanice abnormalna ekspresija hormonskih receptora (European Journal of Cancer, Oxford 1978; Journal of Steroid Biochemistry, Oxford 1983; Tumor Biology, Tokyo 1984). Poslije su njegovu pretpostavku potvrdili drugi istraživači, pa je primjena tih spoznaja na kliničke probleme rezultirala endokrinim liječenjem raka dojke i maternice u žena te raka prostate u muškaraca (Schweizerische medizinische Wochenschrift, 1977, 1983; Cancer, Philadelphia 1982; Helvetica chirurgica acta, Basel 1986). O virusnoj etiologiji raka napisao je poglavlje u knjizi J. D. Watsona Origin of Human Cancer (Cold Spring Harbour 1977). Gostujući je profesor zagrebačkoga Medicinskog fakulteta.