ČUIĆ, Stjepan

ČUIĆ, Stjepan, pripovjedač (Bukovica kraj Tomislavgrada, 1. IV. 1945). Maturirao u Osijeku 1966, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao jugoslavenske jezike i književnosti te ruski. Od 1975. lektor »Vjesnikovih« izdanja te 1979–90. lektor za hrvatski jezik na Sveučilištu u Bambergu (SR Njemačka). Bio glavni urednik tjednika Tlo (1970–71). Od 1961. objavljuje pripovijesti u Modroj lasti, Reviji, Poletu, Republici, Forumu, Dometima, Životu i dr. Objelodanio je više knjiga pripovijedaka, tematski vezanih najčešće uza zavičaj. U njima je problematizirao neka iskustva naše novije povijesti, odnos pojedinca i vlasti te otuđenja od društvenog i ljudskog okružja. Napose je zaokupljen analizom mehanizma vlasti u totalitarnom društvu. Uz pomoć tzv. paraboličnog realizma i s elementima gogoljevske groteske Č. istražuje zbilju kojom vladaju iracionalne sile. Roman Orden moderna je društvena satira. U njemu se dojam ironijskog pojačava narušavanjem konvencija epskog pripovijedanja. Kazališna predstava Ordena izvedena je u Zagrebu 1990. Njemački prijevod romana izišao je kao posebno izdanje časopisa The Bridge (Zagreb—Bamberg 1991). Ironiju, grotesku, fantastiku i mitsku simboliku u novijim je knjigama potisnuo poradi realiteta i jetka humora. Omladini je posvetio pustolovni roman Tajnoviti ponor. Zastupljen je u antologiji Sodobna hrvaška noveleta (Maribor 1974) i Antologiji hrvatske fantastične proze i slikarstva (Zagreb 1975). Za knjigu Staljinova slika i druge priče dobio je Nagradu Sedam sekretara SKOJ-a (1971) i Nagradu lista Mladost (1972), za kratku priču Gulinova priča Nagradu Večernjeg lista (1975), a za pripovijest Sreća Nagradu »Zijo Dizdarević« (1979).