ČULIĆ, Hrvoje

ČULIĆ, Hrvoje, pjesnik i esejist (Split, 24. X. 1934). U Splitu završio srednju građevinsku školu 1951, gimnazijski diferencijalni ispit zrelosti 1953. te studij matematike i fizike na Višoj pedagoškoj školi 1957. Godinu dana radio kao građevinski tehničar u Splitu i Korčuli, a od 1956. nastavnik je matematike i fizike u osnovnim školama u Klisu, Kaštel-Novom, Crvenki (Vojvodina) te od 1964. u Zagrebu. — Prve je radove tiskao u splitskom Školskom vjesniku (1955, 1 i 2), a iduće je godine tiskao svoj pjesnički prvenac Pjesma za one koji su ostali mladi (Vidik, 1956, 3) te do 1972. objavljuje samo pjesme, a odonda još i kritike i eseje. Surađuje u časopisima i listovima Vidik, Polet, Mogućnosti, Nedjeljna Dalmacija, Republika, Odjek, Izraz, Književna reč, Oko, Književne novine, Delo, Vjesnik, Polja, Dometi, Lica, Letopis Matice srpske, Školske novine i Dnevnik te u programu Radio-Zagreba. Pjesme objavljene u tim publikacijama izdao je u knjigama Pustili su me da govorim (vlastita naklada) i Monolog jednog fauna. Njegov se pjesnički izraz razvijao od standardnoga slobodnog, grafički oblikovanog stiha bez interpunkcije, kojim su pisane pjesme u prvoj knjizi, do zgusnute lirske strukture pisane proznom rečenicom u pretežnom dijelu druge knjige. Kratke eseje o općim književnim temama i one veće o nekim svjetskim (G. Leopardi, F. Kafka, E. M. Cioram i dr.) i hrvatskim književnicima (T. Ujević, M. Krleža, A. B. Šimić, V. Kuzmanović i dr.) objelodanio je u izdanju Govor i šutnja, a kritike djela domaćih i stranih pisaca te eseje u knjizi Eros u sjeni Thanatosa. Unatoč kritičarskom profesionalizmu, što ga postiže u drugoj knjizi, u Čulićevoj kritici i esejistici prevladava slobodan pristup meditativna čitaoca. Sklonost filozofskom mišljenju približuje ga istočnjačkoj filozofiji (Pred neprolaznim prolazom zen buddhizma, Vidik, 1980, 2; Knjiga promjena, Radio Sarajevo – Treći program, 1982, 36) i psihologiji S. Freuda, C. G. Junga, A. Adlera, P. Diela, V. E. Frankla i E. Ringla (Knjiga borca protiv samoubojstva, Mogućnosti, 1984, 6/7; Jedan od velike trojice, Letopis Matice srpske, 1986, 1). Objavio je i nekoliko priča. Od 1988. bavi se slikarstvom. Radi tehnikom pastela, a slike su mu prožete nadrealnim ugođajem (opustjeli trgovi na mjesečini, imaginarni krajolici, prikazi raspeća, paleolitski likovi i figurine). Geometriziranoj shematičnosti kompozicije suprotstavlja kolorističke akcente i kontraste. Samostalno je izlagao u Zagrebu 1990. i 1992.