ČUPOR

ČUPOR, plemićki rod s posjedima u srednjovjekovnoj Hrvatskoj u XIV. i XV. st. Pridjevak Moslavački (de Monoslov, Monoszlo, Monozlo, Monozlou, Monozlow) nosili su po moslavačkoj gospoštiji, svom sjedištu u Hrvatskoj. Njihovo obiteljsko ime zabilježeno je u latinskim dokumentima u oblicima Chopor, Chupor, Chuppor, Chwpor, a u mađarskim izvorima Csupor (u dokumentima iz 1327, 1334. i 1352. naveden je mjesto prezimena samo pridjevak). U starijoj hrvatskoj historiografiji (F. Šišić) tvrdi se da ovaj rod potječe iz ugarskog plemena Csupor, dok mađarska historiografija (J. Karácsonyi) i novija hrvatska (N. Klaić) iznose mišljenje da je taj rod loza ugarskog plemena Monoszló (Monozlo, Moslavački), vlasnika moslavačke gospoštije u XIII. i na poč. XIV. st. Utemeljitelj loze Čupora i prvi njezin član u javnom životu Hrvatske bio je Nikola, sin Stjepana zvanog Čupor (dicti Chupor). Bio je u službi bana Ivana Babonića. Dana 21. VIII. 1321. sudjelovao je na Slavonskom saboru u Zagrebu, na kojem je izabran da provede saborski zaključak o izuzimanju zagrebačkog Kaptola od obveze plaćanja daće (solarine i filjarštine) zagrebačkom naselju na brdu Gradec, gdje su Nikola, a poslije i drugi Čupori (do potkraj XV. st.), imali posjed i kuriju. God. 1327. Nikola je jedan od plemića koje je kralj Karlo I (Robert) opomenuo zbog neplaćanja desetine zagrebačkom biskupu Ladislavu Kobolu. Istu je takvu opomenu od kralja primio 1334. i Stjepan, sin Stjepana, Nikolina brata (Stjepan se spominje i 1352). God. 1349. Nikola (umro 1358) izabran je za kaločkog, a već na poč. 1350. izabran i potvrđen za ostrogonskog nadbiskupa. Njegov brat Tomo bio je za vladavine Ludovika I. kraljevski sudac. Za Ludovikovih borbi s Mlečanima (1348–58) on je u drugoj pol. 1356. i 1357/58. zapovjednik ugarske vojske u Trevizanskoj marki (La Marca di Treviso). Od 1391. do 1404. spominje se Ivan, 1391. donator pavlinskog samostana B. D. Marije u Gariću, a 1395. jedan od predstavnika plemića »cijele Slavonije« u Budimu pred kraljem Žigmundom, koji je 31. V. potvrdio prava slavonskog plemstva stečena za Ludovika I (dokument izdan u Požunu 1402). God. 1401. Ivan daje zagrebačkom Kaptolu posjed Oborovo (područje istoimenog naselja kraj Dugog Sela), a 1404. također se spominje u vezi s tim posjedom. U ožujku 1416. spominju se Stjepan, Akoš (Ákos, Ahaz), Juraj i budući kninski, zagrebački i đurski biskup → DEMETRIJE, sinovi slavonskog bana → PAVLA, u vezi s posjedima Koruška i Čvrstec u Križevačkoj županij, koji su dijelom bili njihovo vlasništvo (donacija kralja Žigmunda njihovu ocu nakon 1397). Stjepan se spominje i u vezi sa sporom obitelji Čupor i zagrebačkog Kaptola oko nekih posjeda u sisačkoj gospoštiji (1421, 1426, 1431, 1447). On je 1423. dobio potvrdu svojih posjeda od češke kraljice Barbare Celjske; 1426. njezin je dvorjanik (kraljevski vratar – magister janitor). Drugi brat Akoš bio je 1433. u službi kralja Žigmunda, a treći, Juraj, osnovao je oko 1460. franjevački samostan u Varalji (Waralya, Podgrađe) kraj nekadašnjeg kaštela Moslavina (samostan je napušten u XVI. st.). Gašpar (umro 1467) je 1402. i 1435. bio u sporu s pavlinskim samostanom u Gariću i zagrebačkim Kaptolom oko nekih posjeda u sisačkoj gospoštiji. God. 1439. sudjeluje na Slavonskom saboru u Križevcima, na kojem se raspravljalo o osiguranju reda i mira u Kraljevini i na kojem su plemstvu potvrđena stara prava, koja nije priznavao nedavno umrli kralj Žigmund (1437). God. 1469. uveo je čazmanski Kaptol Gašparovu udovicu Anu i sina Stjepana (umro 1492) u posjed imanjâ Koruška i Čvrstec. Nikola (umro 1473) je od 1467. bio erdeljski vojvoda, a 1468–71. sudjeluje u vojnama kralja Matije Korvina protiv češkog kralja Jurja Podjebradskog (Jiří z Poděbrad). Od 1472. Nikola je bio župan Virovitičke županije, a 1473. kralj Matija Korvin darovao mu je posjede izumrle obitelji Korođ (Korogh) u Hrvatskoj (u Vukovskoj i Požeškoj županiji te hrvatskom dijelu Baranjske županije) i Ugarskoj. Nakon Nikoline smrti ti posjedi nisu ostali u vlasništvu Čupora. Posljednji muški potomak toga roda bio je već spomenuti Stjepan, sin Gašpara, a nakon njegove smrti (1492), njihove prostrane posjede (Moslavinu, Jelensku, oko 75 sela u Križevačkoj i Zagrebačkoj županiji i dr.) dobio je tadašnji đurski biskup T. Bakač (1493) te poslije njegovi rođaci iz velikaške obitelji Erdődy. — Grb roda poznat je prema pečatu bana Pavla iz 1412 (nakit), a nalazi se i na kaležu biskupa Demetrija u Győru.