ĆOLNIĆ

traži dalje ...

ĆOLNIĆ, žumberačka obitelj. Prema R. Lopašiću, podrijetlom je iz zapadne Bosne (iz naselja »Chiolka« kraj Bihaća; u XVIII. st. nosi pridjevak »de Chiolka«), odakle su njezini članovi preko Dalmacije doselili u Žumberak u prvoj pol. XVI. st. Tamo su između 1535. i 1631. stekli posjed Oštrc (danas naselja Donji i Gornji Oštrc kraj Kostanjevca, općina Jastrebarsko), gdje od prve pol. XVIII. st. imaju i dvor (Ćolnićev dvor u Gornjem Oštrcu). Obiteljsko ime zabilježeno je u dokumentima u oblicima Tholnitsch, Tscholnicz, Tschollnitsch, Cholnych, Chiolnich, Chyowonych, Ciolniz, Colnich. Prvi se spominje Pavao (Paulisch Tholnitsch), koji 12. XI. 1542. izvješćuje iz Metlike kranjske vlasti o uskocima i turskoj opasnosti. Petar iz naselja »Tuptschina Väss« (danas Tupčina kraj Kostanjevca) bio je 1551. zapovjednik čete uskočkih jedinica, kojima je zapovijedao Ivan Lenković. Gašpar je potkraj XVI. st. u službi grofa Petra Erdődyja i vlasnik posjeda na cesargradskom (Domahovo kraj Velikog Trgovišća, 1598) i okićkom vlastelinstvu (1600). On je vjerojatno onaj kapetan Gašpar, koji je 1609. član pukovnijskog suda u Karlovcu. Vuk je 1630. bio kapetan Barilovića. Pavao i njegova braća, ozaljski kaštelan Matija, Gabro i Juraj, dobili su 1. VII. 1629. od žumberačkog kapetana Rudolfa Paradeisera darovno pismo za posjed u Tupčini, a Ferdinand II. dao je 28. III. 1631. Pavlu u leno čitav posjed Oštrc. Pavao, vjerojatno isti, dobio je između 1626. i 1659. plemstvo (B. Zmajić), a 1640. bio je jedan od poslanika kralja Ferdinanda III, koji su neuspješno pokušali smiriti sudionike ogulinske bune 1639–41. On je vjerojatno kapetan Barilovića 1652–64. Gašpar je bio jedan od kapetana u službi bana Petra Zrinskoga koji su sudjelovali u pripremama urote Zrinskog i Frana Krste Frankapana. U prosincu 1670. tražili su i dobili pomilovanje od kralja Leopolda I (31. XII). Pismo koje je Gašparu uputio 9. III. 1670. Frankapan (o pripremama urote) bilo je jedan od glavnih dokaza protiv njegova pisca u parnici vođenoj 1670/71. U prvoj pol. XVIII. st. spominju se »vaivoda Berkiseviensi« (Brkiševina kraj Siska) Franjo (umro oko 1739) i jasenovački podzapovjednik Ivan (umro oko 1739). U drugoj pol. XVIII. st. jedna grana obitelji imala je posjed u Buzinu kraj Turopolja. Obiteljski posjed Oštrc prodala je oko 1780. krajiškim vojničkim vlastima Dora, udovica majora Pavla, brata bosansko-đakovačkog biskupa → JOSIPA ANTUNA. Ona i njezin sin Franjo, posljednji član obitelji, spominju se u drugoj pol. XVIII. st. u vezi s posjedom Zdenci u Brdovcu kraj Zaprešića (danas Zdenci Brdovečki); Franjo je imao i posjed u Zagrebu. — Podaci o obitelji nalaze se i u neobjavljenoj zbirci dokumenata Acta Jellachichiana u Arhivu HAZU u Zagrebu. Njihov grb sačuvan je na Pavlovim pečatima iz XVII. st. i biskupa Josipa Antuna iz XVIII. st.

LIT.: Obitelj. — F. J. Fras: Vollständige Topographie der Karlstädter Militairgrenze in Kroatien. Agram 18502, 399. — R. Lopašić: Žumberak. Zagreb 1881, 3, 30–31, 49, 53. — Isti: Spomenici Hrvatske krajine, 1–3. Zagreb 1884–1889. — Isti: Prilozi za poviest Hrvatske XVI i XVII vieka iz Štajerskoga zemaljskoga arhiva u Gradcu. Starine, 1885, 17, str. 176; 1887, 19, str. 63. — Isti: Hrvatski urbari. Zagreb 1894. — Isti: Oko Kupe i Korane. Zagreb 1895, 41. — V. Noršić: Genealoški podaci o plemićkim porodicama iz matica župe Brdovec. Vjesnik Kr. državnog arkiva u Zagrebu, 8(1939) str. 147–148, 157–158. — L. Dobronić: Povijesni spomenici grada Zagreba, 18. Zagreb 1949; 20, 1971. — Zaključci Hrvatskog sabora, 1–7. Zagreb 1958–1970. — M. Predović: Kratki pregled povijesti Žumberka. Žumberački kalendar, 1965, str. 59, 61, 66, 71–72, 74. — B. Zmajić: Podjela plemstva i grbova žumberačkim obiteljima. Ibid., str. 87, 89. — M. Predović: Prilog rodoslovnom proučavanju nekih žumberačkih obitelji. Ibid., 1966, str. 232, 235–239. — Petar (1551). — A. Ivić: Prilozi za povijest Hrvatske i Slavonije u XVI i XVII vijeku. Starine, 1916, 35, str. 297. — Gašpar (XVI–XVII. st.). — J. Adamček i I. Kampuš: Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću. Zagreb 1976. — Pavao (1640). — S. Antoljak: Bune pučana i seljaka u Hrvatskoj. Zagreb 1956. — Gašpar (1670). — F. Rački: Izprave o uroti bana P. Zrinskoga i kneza Fr. Frankopana. Zagreb 1873, 68–69, 81, 231, 245, 369, 377, 389, 408, 417, 420, 426, 431, 436, 441, 449, 467, 495, 501, 505, 508, 512–513, 556, 586. — R. Lopašić: Nekoliko priloga za poviest urote Petra Zrinskoga i Franje Frankopana. Starine, 1883, 15, str. 125–128, 145. — F. Šišić: Posljednji Zrinski i Frankopani na braniku domovine. Posljednji Zrinski i Frankopani (zbornik; Zagreb 1908), 69–80, 91–92, 102–103, 110, 113–114, 116, 123. — Isti: Pregled povijesti hrvatskoga naroda. Zagreb 1962³. — N. Klaić: Društvena previranja i bune u Hrvatskoj u XVI i XVII stoljeću. Beograd 1976, 132.
 
Anto Lešić i Tatjana Radauš (1993)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

ĆOLNIĆ. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/4239>.