ĆOLNIĆ
traži dalje ...ĆOLNIĆ, žumberačka obitelj. Prema R. Lopašiću, podrijetlom je iz zapadne Bosne (iz naselja »Chiolka« kraj Bihaća; u XVIII. st. nosi pridjevak »de Chiolka«), odakle su njezini članovi preko Dalmacije doselili u Žumberak u prvoj pol. XVI. st. Tamo su između 1535. i 1631. stekli posjed Oštrc (danas naselja Donji i Gornji Oštrc kraj Kostanjevca, općina Jastrebarsko), gdje od prve pol. XVIII. st. imaju i dvor (Ćolnićev dvor u Gornjem Oštrcu). Obiteljsko ime zabilježeno je u dokumentima u oblicima Tholnitsch, Tscholnicz, Tschollnitsch, Cholnych, Chiolnich, Chyowonych, Ciolniz, Colnich. Prvi se spominje Pavao (Paulisch Tholnitsch), koji 12. XI. 1542. izvješćuje iz Metlike kranjske vlasti o uskocima i turskoj opasnosti. Petar iz naselja »Tuptschina Väss« (danas Tupčina kraj Kostanjevca) bio je 1551. zapovjednik čete uskočkih jedinica, kojima je zapovijedao Ivan Lenković. Gašpar je potkraj XVI. st. u službi grofa Petra Erdődyja i vlasnik posjeda na cesargradskom (Domahovo kraj Velikog Trgovišća, 1598) i okićkom vlastelinstvu (1600). On je vjerojatno onaj kapetan Gašpar, koji je 1609. član pukovnijskog suda u Karlovcu. Vuk je 1630. bio kapetan Barilovića. Pavao i njegova braća, ozaljski kaštelan Matija, Gabro i Juraj, dobili su 1. VII. 1629. od žumberačkog kapetana Rudolfa Paradeisera darovno pismo za posjed u Tupčini, a Ferdinand II. dao je 28. III. 1631. Pavlu u leno čitav posjed Oštrc. Pavao, vjerojatno isti, dobio je između 1626. i 1659. plemstvo (B. Zmajić), a 1640. bio je jedan od poslanika kralja Ferdinanda III, koji su neuspješno pokušali smiriti sudionike ogulinske bune 1639–41. On je vjerojatno kapetan Barilovića 1652–64. Gašpar je bio jedan od kapetana u službi bana Petra Zrinskoga koji su sudjelovali u pripremama urote Zrinskog i Frana Krste Frankapana. U prosincu 1670. tražili su i dobili pomilovanje od kralja Leopolda I (31. XII). Pismo koje je Gašparu uputio 9. III. 1670. Frankapan (o pripremama urote) bilo je jedan od glavnih dokaza protiv njegova pisca u parnici vođenoj 1670/71. U prvoj pol. XVIII. st. spominju se »vaivoda Berkiseviensi« (Brkiševina kraj Siska) Franjo (umro oko 1739) i jasenovački podzapovjednik Ivan (umro oko 1739). U drugoj pol. XVIII. st. jedna grana obitelji imala je posjed u Buzinu kraj Turopolja. Obiteljski posjed Oštrc prodala je oko 1780. krajiškim vojničkim vlastima Dora, udovica majora Pavla, brata bosansko-đakovačkog biskupa → JOSIPA ANTUNA. Ona i njezin sin Franjo, posljednji član obitelji, spominju se u drugoj pol. XVIII. st. u vezi s posjedom Zdenci u Brdovcu kraj Zaprešića (danas Zdenci Brdovečki); Franjo je imao i posjed u Zagrebu. — Podaci o obitelji nalaze se i u neobjavljenoj zbirci dokumenata Acta Jellachichiana u Arhivu HAZU u Zagrebu. Njihov grb sačuvan je na Pavlovim pečatima iz XVII. st. i biskupa Josipa Antuna iz XVIII. st.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.
ĆOLNIĆ. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/4239>.