ĆOLNIĆ, Josip Antun

ĆOLNIĆ, Josip Antun (Chiolnich de Chiolka, Cholnich), bosansko-đakovački biskup (Vivodina kraj Ozlja, 11. III. 1699 — Đakovo, 17. II. 1773). Humaniora završio u isusovaca u Zagrebu, filozofiju u Beču i teologiju s doktoratorom u zavodu Germanicum u Rimu, gdje je prijateljevao s D. Farlatijem. U domovinu se vraća 1723. te je kapelan u Varaždinu, Martijancu i Maruševcu, od 1725. župnik u Brdovcu kraj Zagreba, a 1728. imenovan je zagrebačkim kanonikom. Od 1728. do 1732. bio je rektor u Hrvatskom kolegiju u Bologni, a 1733. postao je katedralnim đakonom u Zagrebu. God. 1737–39. proveo je u Sisku, a potom je u Zagrebu lektor Kaptola. Marija Terezija imenuje ga 1751. bosansko-đakovačkim biskupom. Za biskupa zaređen 9. VII. 1752. u Hajosu. Od 1753. bio je veliki župan Požeške županije. — Ć. je obnavljao osiromašenu i opustošenu Bosansko-đakovačku biskupiju. Dao je sagraditi biskupsku rezidenciju, podići zvonik katedrale i nju opremiti. Osnovao je četiri nove župe i podignuo nekoliko crkava te proveo naredbu da se u župama vode matice. Utemeljio je prvu pučku školu u Đakovu i pomagao osnivanje gimnazije u Osijeku. Na vlastelinstvu je dao podignuti gospodarske zgrade, sadnjom vinograda osigurao je prihode, a radi promicanja proizvodnje svile dao je zasaditi mnogo dudova. Prebjezima iz Bosne naselio je 1754–58. dva nova sela: Vuku i Široko Polje, a popunio još četiri. Preko veza u Rimu i Beču spriječio je da se Srijemska biskupija pripoji Kalocsi i Pečuhu (Pécs), pa je, nakon njegove smrti, bulom Klementa XIV. od 9. VII. 1773. sjedinjena s Bosansko-đakovačkom biskupijom. D. Farlati je u Illyricum sacrum uvrstio De Diacovensi Ecclesia eiusque posterioribus Episcopis Epitome, što ga je Ć. napisao kao nadopunu povijesti Biskupije i svoje biografije. God. 1760. počeo je pisati drugu autobiografiju u knjizi Liber Visitationis Episcopatus Bosnensis seu Deakovariensis; continens Visitas factas per modernum Episcopum, Iosephum Antonium Chiolnich, de Chiolka; Dei, & Apostolicae Sedis Gratia Episcopum Bosnensem et Deakovariensem, Inclyti Comitatus de Posega Supremum Comitem, & Sacratissimae Caesareo: Regiae Majestatis Hungaricum Consiliarium, koju je dopunjivao do 1765 (preveo M. Srakić).