ĆOSIĆ, Joca

ĆOSIĆ, Joca (Tjositi, Joca), kulturni radnik (Rekaš/Recas kraj Temišvara/Timiřoara, 27. II. 1898 — Rekaš, 14. II. 1965). U Rekašu pohađao hrvatsku osnovnu školu, tada s mađarskim nastavnim jezikom. Srednje obrazovanje stekao u obližnjem Temišvaru, gdje je polazio i tečaj za općinske bilježnike. Kao bilježnik nakratko službovao u selima višenacionalne rekaške okolice, a veći dio međuratnog razdoblja proveo u rodnom mjestu, gdje je neko vrijeme bio učitelj u hrvatskoj školi. Potkraj 1940-ih i na početku 1950-ih obavljao je dužnost nadzornika hrvatskih osnovnih škola u tom dijelu rumunjskog Banata. Ć. je bio predvodnik u kulturno-prosvjetnom organiziranju i radu među rekaškim Hrvatima od početka 1920-ih do polovice 1950-ih godina. Nakon I. svjetskog rata obavljao je dužnost mjesnog tajnika Šokačkoga narodnog vijeća, koje je u to vrijeme zastupalo političke i školsko-prosvjetne interese Hrvata u Rekašu. Nalazio se 1920. među obnoviteljima Temešrekaškoga šokačkog pjevačkog društva, osnovanog još 1888, a 1922. utemeljio je Šokačko seljačko društvo sa 116 članova, koje mijenja ime u Čitalačko društvo jer rumunjske vlasti nisu prihvatile podnesena pravila. Kao hrvatski učitelj u Rekašu Ć. je nakon II. svjetskog rata nastojao održati hrvatsku školu, što mu je i uspijevalo do polovice 1950-ih, kada je, nakon jednog i pol stoljeća rada, bila zatvorena. Rano se zainteresirao za narodni život i običaje svoje sredine te ih stao zapisivati. Tako je sabrao veći broj božićnih koleda u Rekašu. Neke od njih objavio je P. Vlašić u dodatku svoje knjige Hrvati u Rumunjskoj (Beograd 1928), a Ć. je kolede rekaških Hrvata objavljivao i u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena (Narodne pjesme. Rekaš u Rumunjskoj, 1933, 1934). Ć. je također zapisivao hrvatsku antroponimiju i toponimiju, narodne običaje i vjerovanja, način života i odnose u nekadašnjoj kućnoj zadruzi, poslovice, izreke i igre. Taj dio Ćosićevih zapisa ostao je fragmentaran i u rukopisu. Bavio se i istraživanjem podrijetla šokačkih Hrvata u Rekašu i u tome zastupao mišljenje da su im se davni preci doselili iz »južne Herceg-Bosne ili iz Dalmacije« (Hrvati u rumunjskom Banatu, Radišin kalendar, 1923).