ĆUZ, Ivan

ĆUZ, Ivan (Chius, Chuz, Chuuz, Chúz, Csúz, Zus, Zuus; Iochanes, Iochannes), hrvatsko-dalmatinski ban (?, 1331 — ?, 1380/81). Podrijetlom je iz ugarske plemićke obitelji. Sin je Petra iz Šopronjske županije. Posjedovao je imanja i u Međimurju oko Štrigove i Čakovca. Za izbivanja Grgura, sina Nikole od Resnika, zauzeo je 1351. njegove gradove Resnik i Đurđevac. Te se godine spominje kao podban i kninski župan. Kada se Grgur vratio i za osvetu poharao Ćuzova imanja u Zaladskoj županiji, kralj Ludovik mu je kao nadoknadu za pretrpljenu štetu darovao dio posjeda Borija u Zaladskoj županiji. God. 1353. Ć. se spominje na kraljevskom dvoru i kao kaštelan tvrđe Tapolcsána, a već sljedeće godine nosi pridjevak »de Ládony«. Cijeneći ga kao odlična ratnika, Ludovik ga 1356. imenuje banom. U ratu s Venecijom Ć. je vodio dio hrvatsko-ugarske vojske (drugi dio je vodio sam kralj) na obalne hrvatsko-dalmatinske gradove. Za Ćuzova opsjedanja Zadra, Split i Trogir zbacili su vlast Venecije i privremeno se stavili pod zaštitu (vlast) bana, a on im je zauzvrat potvrdio gradske privilegije i prava. Dok je Ć. opsjedao Nin, njegovu je vlast priznao i Šibenik, a on mu je zauzvrat 14. XII. 1357. ispravom podijelio znatne povlastice. Tri dana nakon toga uspjelo mu je zauzeti Zadar, ali je gradska tvrđava ostala kraće vrijeme u rukama Venecije. Na poč. 1358. vlast bana Ćuza, tj. kralja Ludovika, priznali su Brač i Hvar te Nin. Kao vrlo zaslužan na vojnom polju Ć. je 18. II. 1358. bio nazočan uz kralja pri sklapanju Zadarskog mira. Krajem svibnja njegovu je vlast priznao i Dubrovnik. Ujesen 1358. skinut je s banske stolice, a 15. IV. 1359. Ludovik ga zatvara. Ponovno se spominje 1362. zbog pritužbe na Nikolu od Nagymártona, koji uznemirava njegov posjed Szánt u Šopronjskoj županiji. Već 2. VII. 1362. zabilježen je kao vlasnik grada Bistrice u Varaždinskoj županiji, a vjerojatno 1367. ili 1368. stječe Ludbreg, jer se s pridjevkom »de Ludbregh« 1368. spominje kao kraljev izaslanik papi Urbanu V. Ludovik mu 1370. darovanjem Hasfe proširuje posjede u Šopronjskoj županiji. God. 1374. Ć. vraća opatiji Borsmonostor (Klastron) posjed Zsidány. Spominje se 1379. među živima, a 1381. među pokojnima.