ĆUZ, Ivan

traži dalje ...

ĆUZ, Ivan (Chius, Chuz, Chuuz, Chúz, Csúz, Zus, Zuus; Iochanes, Iochannes), hrvatsko-dalmatinski ban (?, 1331 — ?, 1380/81). Podrijetlom je iz ugarske plemićke obitelji. Sin je Petra iz Šopronjske županije. Posjedovao je imanja i u Međimurju oko Štrigove i Čakovca. Za izbivanja Grgura, sina Nikole od Resnika, zauzeo je 1351. njegove gradove Resnik i Đurđevac. Te se godine spominje kao podban i kninski župan. Kada se Grgur vratio i za osvetu poharao Ćuzova imanja u Zaladskoj županiji, kralj Ludovik mu je kao nadoknadu za pretrpljenu štetu darovao dio posjeda Borija u Zaladskoj županiji. God. 1353. Ć. se spominje na kraljevskom dvoru i kao kaštelan tvrđe Tapolcsána, a već sljedeće godine nosi pridjevak »de Ládony«. Cijeneći ga kao odlična ratnika, Ludovik ga 1356. imenuje banom. U ratu s Venecijom Ć. je vodio dio hrvatsko-ugarske vojske (drugi dio je vodio sam kralj) na obalne hrvatsko-dalmatinske gradove. Za Ćuzova opsjedanja Zadra, Split i Trogir zbacili su vlast Venecije i privremeno se stavili pod zaštitu (vlast) bana, a on im je zauzvrat potvrdio gradske privilegije i prava. Dok je Ć. opsjedao Nin, njegovu je vlast priznao i Šibenik, a on mu je zauzvrat 14. XII. 1357. ispravom podijelio znatne povlastice. Tri dana nakon toga uspjelo mu je zauzeti Zadar, ali je gradska tvrđava ostala kraće vrijeme u rukama Venecije. Na poč. 1358. vlast bana Ćuza, tj. kralja Ludovika, priznali su Brač i Hvar te Nin. Kao vrlo zaslužan na vojnom polju Ć. je 18. II. 1358. bio nazočan uz kralja pri sklapanju Zadarskog mira. Krajem svibnja njegovu je vlast priznao i Dubrovnik. Ujesen 1358. skinut je s banske stolice, a 15. IV. 1359. Ludovik ga zatvara. Ponovno se spominje 1362. zbog pritužbe na Nikolu od Nagymártona, koji uznemirava njegov posjed Szánt u Šopronjskoj županiji. Već 2. VII. 1362. zabilježen je kao vlasnik grada Bistrice u Varaždinskoj županiji, a vjerojatno 1367. ili 1368. stječe Ludbreg, jer se s pridjevkom »de Ludbregh« 1368. spominje kao kraljev izaslanik papi Urbanu V. Ludovik mu 1370. darovanjem Hasfe proširuje posjede u Šopronjskoj županiji. God. 1374. Ć. vraća opatiji Borsmonostor (Klastron) posjed Zsidány. Spominje se 1379. među živima, a 1381. među pokojnima.

LIT.: V. Klaić: Hrvatski bani i hercezi za Karla Roberta i Ljudevita I. Rad JAZU, 1900, 142, str. 198–200. — M. Wertner: Ban Johann Csúz und seine Familie. Vjestnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskoga arkiva, 7(1905) str. 46–52. — T. Smičiklas: Diplomatički zbornik, 11–14. Zagreb 1913–1916. — N. Klaić i I. Petricioli: Zadar u srednjem vijeku do 1409. Zadar 1976. — N. Klaić: Trogir u srednjem vijeku, II/1. Trogir 1985.
 
Mladen Švab (1993)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

ĆUZ, Ivan. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 25.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/4281>.