ALBINONI, Jakov

ALBINONI, Jakov (Giacomo), rodio se vjerojatno krajem XVII st. u zadarskoj plemićkoj obitelji. Nije poznat ni jedan podatak o njegovu životu, školovanju i zanimanju. Moglo bi se pretpostaviti da je bio svećenik, jer je u doba kad je pisao posvetu zadarskom nadbiskupu Vicku Zmajeviću, datiranu 10. IV 1735, neko vrijeme boravio u Loretu kraj Ancone, vjerojatno u tamošnjemu Ilirskom kolegiju. Svoju knjižicu Lettera uputio je Francescu Mariji Tomaseu, a posvetio nadbiskupu Zmajeviću. Pjesma (u tekstu bez naslova, ako on nije sadržan u naslovnoj stranici kao Lettera), sastavljena od 195 talijanskih stihova u tercinama, ima alegorijski sadržaj pa pjesnik šalje svoj list, koji je vjerni čuvar njegovih misli, prema ilirskoj obali. Kako kaže u posveti Zmajeviću, s mnogo patetičnih pohvala i retoričnih izraza, svoju »poetica composizione« (pjesnički sastav) pisao je dok se odmarao od napornoga umnog rada (»ne’ tempi di sollievo degli studi piu gravi«).