DABO, Radoslav

DABO, Radoslav, pjesnik, književni povjesničar i prevoditelj (Novalja na Pagu, 10. X. 1936). Grafičku školu završio u Zagrebu 1954, studij slavistike i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Ljubljani 1964. Do 1959. zaposlen u Vjesnikovoj tiskari, a od 1965. viši predavač hrvatskog jezika te hrvatske i srpske književnosti na Pedagoškoj akademiji u Ljubljani. — U književnosti se javio pjesmama 1952. Književne rasprave, prozu, kulturološke napise i prijevode slovenske i njemačke poezije objavljuje u Telegramu, Republici, Forumu, Kolu, Kritici, Izrazu, Odjeku, Životu, Savremeniku, Zadarskoj reviji, Mogućnostima. U književnim raspravama pokazuje zanimanje za hrvatske i srpske pisce XX. st. Poeziju, koja tematski i stilski korespondira s korijenima hrvatske književnosti i pismenosti, tiskao u Republici i Forumu te u zasebnim zbirkama. Hrvatske i srpske pjesnike i prozaike predstavio je slovenskoj javnosti antologijskim izborima i prijevodima uz književnokritički komentar Novejša hrvaška poezija (Ljubljana 1971), Moderna srbska poezija (Maribor 1973), Sodobna hrvaška noveleta (Maribor 1974), Ujević (Ljubljana 1975), Sončni ditirambi V. Nazora (Ljubljana 1976), Novele M. Krleže (Ljubljana 1977), Pesmi J. Kaštelana, Vesne Parun, S. Mihalića, I. Zidića (Ljubljana 1978), Srbski modernisti (Ljubljana 1981) te Hrvaška moderna (Ljubljana 1982). Hrvatsku je sredinu upoznao s novijim tokovima slovenskog pjesništva knjigama Večernji glasovi J. Udoviča (Sarajevo 1974), Nova slovenska lirika (Zagreb 1975), Lirika M. Bora (Zagreb 1983) i Putovanje odo V. Taufera (Zagreb 1990).