DELZONS, Alexis Joseph

traži dalje ...

DELZONS, Alexis Joseph, general (Aurillac, 26. III. 1775 — Malojaroslavec, 24. X. 1812). Kao dobrovoljac stupio u vojsku 1791. Istaknuo se u borbama u Italiji i Egiptu, pa je već 1801. dobio čin brigadnoga generala. Iz Velike armije, kojoj je 1805. bio dodijeljen, za rata protiv Austrije 1806. odlazi s generalom A. Marmontom u Dalmaciju. U lipnju iste godine, dok je general J. Lauriston pregovarao s dubrovačkim Senatom, D. je s generalom G. Molitorom sjeverno od Dubrovnika provalio u Hercegovinu, prekršivši tursku neutralnost. Na izmaku 1809. sudjelovao je u zaposjedanju hrvatskih krajeva dobivenih mirom u Schönbrunnu. Po osnutku Ilirskih provincija bio je zapovjednik trupa u Ljubljani pa u Karlovcu, gdje je prionuo vojnoj reorganizaciji Vojne Hrvatske, oslanjajući se na domaće ljude i poštujući postojeći poredak. God. 1810. predložio je osnivanje krajiškog arhiva, donio odluku o prikupljanju svih propisa na području Krajine i dao popisati dotrajale vojne objekte u Vojnoj Hrvatskoj. Zahvaljujući njemu, u Krajinu su stizale veće količine žita, obuće i odjeće. God. 1811. organizirao je školu za pouku časnika po pravilima francuske vojne službe, koju je pohađalo više stotina mladih časnika. Njegovim posredovanjem pravoslavni su parosi dobili Marmontovu novčanu pomoć, a njegovom zaslugom u Ljubljanu je poslan Š. Starčević iz Gospića da kao prevoditelj radi na »ilirskom« izdanju francuskih novina Télégraphe officiel des Provinces Illyriennes. Kad je francuska vlada proglasila poništenje svih ugovora s Austrijom i time oštetila krajišnike za već plaćeni tovar soli, D. je napao brzopletu vladinu politiku, pri čemu se zamjerio i samomu Marmontu. Također je prosvjedovao kad je uveden nerealan novčani tečaj, što je utjecalo na porast cijena namirnica i zaprijetilo glađu hrvatskom stanovništvu. Za vrijeme pogranične prijetnje bosanskih krajiških kapetana vratio je oduzeto oružje stanovništvu i organizirao obranu. Kao protumjeru stalnim napadima Austrije na francuske brodove na Savi D. je zapovjedio da se počnu plijeniti svi njezini brodovi. Svojom velikom aktivnošću i prisutnošću u rješavanju svih važnijih problema D. je zacijelo bio glavna osoba za kratkog razdoblja postojanja francuske Vojne Hrvatske. Marmont ga je cijenio kao svoga najboljeg generala, a Marmontov nasljednik na položaju guvernera Ilirskih provincija, general H. Bertrand, u jednom je pismu Napoleonu napisao da D. savršeno poznaje hrvatske prilike. Do Bertrandova dolaska kratko je vrijeme 1811. obavljao dužnost zapovjednika vojske u Ilirskim provincijama. Postavši 1812. divizijskim generalom, odlazi u Italiju i tu se pridružuje Velikoj armiji, koja se spremala za pohod na Rusiju. Postao je zapovjednik 13. divizije Talijanskog korpusa, u sklopu kojega su bile četiri hrvatske pukovnije. U bitki kraj Borodina D. je s hrvatskim četama branio selo. U svojim je izvješćima isticao njihovo junaštvo i djelotvornost. Poginuo je s mnogim hrvatskim časnicima prilikom povlačenja iz Moskve u bitki kraj Malojaroslavca. Poslije je po njemu nazvana jedna divizija.

LIT.: P. Boppe: La Croatie militaire (1809–1813). Paris — Nancy 1900, 29, 167–170, 190–193. — L. Vojnović: Pad Dubrovnika, 1. Zagreb 1908, 275. — D. Roksandić: Vojna Hrvatska. Zagreb 1988.
 
Sergio Dokoza Nikpalj (1993)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

DELZONS, Alexis Joseph. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 19.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/4517>.