DEMELLI

DEMELLI (Demeli), pučka, poslije plemićka obitelj u Senju, gdje se prvi put spominje 1682. kada je Ivan dobio status građanina. Potkraj XVII. st. u maticama župe Sv. Jurja (Sveti Juraj kraj Senja), koje se počinju voditi 1695, zabilježena je među doseljenicima i obitelj Demeli. U senjskim maticama zabilježen je 1707, 1713. i 1726. kanonik Božo Demelli (umro 1730). God. 1720. oštećena je i opljačkana kuća Ivana i Jurja, sudionikâ u nemirima koji su prethodili buni tamošnjih građana protiv obitelji Vukasović (započela 8. XI. 1721; izvještaj Vuka Homolića o događajima iz 1720, objavio R. Lopašić). Dana 3. X. 1723. izabran je trgovački poduzetnik → MATIJA za predstavnika pučana u Malom vijeću. On, Ivan i Frane bili su među pučanima koji su prisustvovali zasjedanju Velikog vijeća (General Viche) 29. IX. 1726. Matiji, Jurju, Ivanu, Antunu i Mihalju podijelio je kralj Karlo VI. 3. XI. 1727. plemstvo grada Senja (tekst povelje objavio E. Laszowski). Ivan je bio brodovlasnik i bavio se pomorskom trgovinom. Na početku rata za poljsku baštinu (1733–35) pozvalo je Dvorsko ratno vijeće u Beču senjsku općinu (poziv stigao u Senj 13. XII. 1733) da naoruža više brodova (uz novčanu pomoć Beča) za ratne potrebe. Nakon odluke Velikog vijeća da se Senj odazove pozivu, tamošnji su brodovlasnici, među kojima i Ivan, 1. II. 1734. potpisali u Karlovcu obvezu o sudjelovanju njihovih brodova u ratnim operacijama. Kao poseban dio austrijske ratne mornarice uspješno su ratovali protiv francuskog, španjolskog i sardinskog brodovlja. Mornari s brodova Demellija i drugih senjskih brodovlasnika ratovali su od 1737. i na brodovima dunavske flote za austrijsko-turskog rata (1736–39). Dana 3. VII. 1740. podijelio je kralj Karlo VI. Ivanu viteštvo s pridjevkom de Löwensfeld. Ivan, koji je bio i senjski izabrani kapetan, umro je 1750. i bio pokopan u franjevačkoj crkvi, gdje mu je postavljena nadgrobna ploča s grbom (tekst natpisa s ploče objavio I. Kukuljević Sakcinski s pogrešnom godinom smrti 1720; crkva je srušena za bombardiranja 1943, a nadgrobne ploče iz crkve pohranjene su u dvorištu senjskoga župnog ureda). Antun je 1734. polazio peti razred (poezija) pavlinske gimnazije u Senju i sudjelovao iste godine u ulozi Clodoardusa u đačkoj kazališnoj predstavi srednjovjekovne legende o Genovevi (primjerak programa te predstave pohranjen je u Knjižnici HAZU u Zagrebu). Jedan Antun, možda isti, zaređen je za svećenika 1743. Dana 16. VIII. 1751. primljen je Ivan među senjske patricije. Iste godine sklopio je grof A. V. Batthyány ugovor s jednim članom obitelji Demelli (ime nije poznato) o prijevozu žita u Livorno. I oko 1758. ističu se Demelli uz obitelj Susani (Sussani, Susanni) u pomorskoj trgovini Senja (podaci u bečkom Kriegsarchivu). U pol. XVIII. st. izdao je Petar, student u Padovi, djelo Dissertationum moralium de actibus humanis pars prima. Bessjedenjaa chjudorednih o djellih cjovjecjanskih dio parvi (Venecija 1758). Pisano je hrvatskim jezikom u obliku dijaloga između učitelja i učenika o dobru i zlu, neznanju, slobodi, blaženstvu tijela i duše i dr. Sadržava i latinsku posvetu senjsko-modruškom i krbavskom biskupu J. V. Ćoliću de Löwensbergu (pisana u Padovi 7. IV. 1758) te hrvatski predgovor u kojem Petar spominje svog oca i braću u Senju (imena nije naveo). God. 1759. sudjeluju Demelli s više drugih senjskih obitelji u pokretanju postupka u Rimu protiv biskupa Ćolića. God. 1781, kada je Petar bio gradski sudac u Senju, primljen je Vuk s potomcima 30. X. među senjske patricije. Iste se godine spominje obiteljski trgovački brod (nava), koji su, da bi ga zaštitili, naoružali s dvadeset osam topova iz tršćanskog arsenala. U tom razdoblju bavi se Juraj trgovinom soli. Imao je skladište soli u Senju (na Cilnici 11), koje je namjeravao prodati, te je 1785. dao izraditi plan zgrade arhitektu Mathäusu Schrotbaueru (pohranjen u Državnom arhivu u Budimpešti; sign. HTT-C-73-1787-92-1; objavila Ivy Lentić-Kugli); zgrada je ponuđena na prodaju 1787. Josip je do 1854. bio duhovni pomoćnik u Bakru, a od tada do 1888. profesor u senjskomu Bogoslovnom učilištu. Obitelj od XIX. st. živi u Karlobagu; u današnje vrijeme prezime Demelli više se ne spominje u Hrvatskoj.