DESNICA, Boško

DESNICA, Boško, povjesničar i publicist (Obrovac, 4. I. 1886 — Obrovac, 1. IV. 1945). Sin Vladimira, političara. Talijansku klasičnu gimnaziju završio u Zadru, a studij prava u Beču 1912. Isprva odvjetnički pripravnik u Zadru. Nakon I. svjetskog rata Talijani su ga internirali na Sardiniji. Po povratku odvjetnik je u Obrovcu. Od 1938/39. surađuje sa Nikom Novakovićem Longom u akciji političkog okupljanja Srba u sjevernoj Dalmaciji pod nazivom »Srbi na okup«. Zajedno s njim 8. V. 1941. posjećuje u Splitu civilnoga komesara A. Bartoluccija i u ime 100 000 Srba iz sjeverne Dalmacije traži da Italija anektira Dalmaciju. U srpnju 1941. talijanska prefektura u Zadru organizirala je u Benkovcu sastanak s velikosrpskim predstavnicima sjeverne Dalmacije, na kojemu je uz izraženu potporu talijanskom okupatoru zatraženo da se zbog protusrpske politike ustaškog režima Kninski i Gračački kotar pripoje Italiji. God. 1942. pregovarao je sa četničkim predstavnikom Ilijom Trifunovićem Birčaninom. Poslije je prišao partizanima i u kolovozu 1944. ušao u zadarski Okružni NOO. Od studenoga 1944. do smrti bio je ravnatelj zadarskoga Državnog arhiva. — Književnom kritikom bavio se od 1906. te je u Srđu, Srpskom književnom glasniku i Narodnom listu pisao o M. Begoviću, S. Matavulju, S. Miličiću i R. Nikoliću. Prevodio poeziju G. Carduccija i književnopovijesne radove B. Crocea (Srpski književni glasnik, 1907–11). U međuraću bavio se uglavnom razdobljem mletačke vlasti: proučavao je povijesnu podlogu ciklusa narodnih pjesama o uskocima Ravnih kotara i u manjim prilozima obrađivao povremeno povijest sjeverne Dalmacije za mletačko-turskih ratova, a osobito su ga zanimali Morlaci. Radove iz povijesti, arheologije i folkloristike objavljivao je u Prilozima za književnost, jezik, istoriju i folklor (1922, 1927, 1930, 1937), Vjesniku za arheologiju i historiju dalmatinsku (1922, 1929, 1932), Glasniku Geografskog društva (1923), Ljetopisu JAZU (1923), Magazinu sjeverne Dalmacije (1934, 1935), Prilozima proučavanju narodne poezije (1937) i Glasniku Primorske banovine (1939). Skupio je dvije knjige arhivske građe, kojom je oslikao gospodarske, društvene i kulturne prilike u Dalmaciji u drugoj pol. XVII. st. Tu je građu, nakon njegove smrti, objavila SANU pod naslovom Istorija kotarskih uskoka u dvije knjige (Beograd 1950. i 1951). Također se bavio arheološkim istraživanjima u okolici Obrovca te pokrenuo rad tamošnje arheološke zbirke.