ALETIN, Antun

ALETIN, Antun (Aletić, Alethy, Alleti Natali), starinar i pisac (Dubrovnik, 13. VI 1716 — Dubrovnik, 6. I 1774). Sin je Ivana Aletina Natalija i žene mu Frane Bandur, sestre povjesničara i numizmatičara Anselma. Školovao se u Dubrovniku gdje mu je predavao povjesničar i biograf S. Slade Dolci. Već je 1730. primljen u službu Republike, najprije kao pomoćnik u notarijatu, zatim od 1743. kao notar, a od 1759. kao tajnik Republike. S prvom ženom Anom Zuzorić imao je kćer Franu, a s drugom, Anom Petra Frana Stojkovića (Staya), dva sina – Ivana, koji je umro mlad, i Petra Frana. Obavljajući poslove koje mu je povjerila vlada, boravio je i u inozemstvu (u Historijskom arhivu u Dubrovniku sačuvani su njegovi službeni dopisi iz Napulja i Barlette). U dubrovačkom arhivu sačuvan je i njegov rukopisni epitaf pjesniku Vladu Nikšinu Menčetiću iz 1748 (rukopisi don Luke Pavlovića), dok se njegova pohvalna pjesma S. Sladi Dolciju izgubila. Spašeni dio bogate zbirke, koju je zajedno s ocem dugo vremena skupljao, nakon požara i njegove smrti prodan je bečkom dvoru i poslan u 7 sanduka.