DESPOT, Ante

DESPOT, Ante, kipar i likovni pedagog (Mandalina kraj Šibenika, 1. XII. 1919). Učiteljsku školu završio u Šibeniku. Studij kiparstva započinje 1941. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, prekida ga odlaskom u partizane, a završava 1946. u klasi F. Kršinića. God. 1946–50. suradnik je majstorskih radionica A. Augustinčića i F. Kršinića, potom 1950–76. profesor i voditelj kiparskog odsjeka u Školi primijenjene umjetnosti te do 1978. direktor Centra za likovni odgoj u Zagrebu. Sudjeluje u radu likovnih kolonija u Rovinju (od 1963), Primoštenu (od 1974) i Iloku (od 1982). Radi u svim kiparskim materijalima skulpturu javnoga i komornoga karaktera. Izradio je više spomenika i spomen-obilježja na temu ratnih stradanja (idejno rješenje partizanskoga groblja, 1975, i spomenik NOB-u, 1980, u Šibeniku; reljefi za spomenik u Trpinji kraj Vukovara, 1977, sa Ž. Janešom; spomen-poprsje Vlade Perana) te skulpturâ u vanjskom prostoru (Ljubavnici, 1969, Karlovac; Ribič I, Šibenik; Ribič II, Zürich; Rudar, Mursko Središće). Najviše se posvećuje portretnoj plastici (Pero Findrik, 1955; Doktor Betlheim, 1974) i aktu (Odmor, 1965; Torzo I. i II, 1983), pri čemu unutar realističkih rješenja sažima fizionomijske i oblikovne karakteristike u reduciranoj masi i zatvorenim obrisima. Uspjelo se bavi i medaljarstvom (Marin Getaldić, 1953; 650. godišnjica ljekarne u Dubrovniku, 1967; Ljudevit Gaj, 1972; Spomenica Skupštine općine Rovinj, 1975). Izlagao je skupno na izložbama Likuma (od 1950), HDLU-a (od 1952), Grupe 5 (B. Becić, A. Despot, Z. Gradiš, J. Poljan, Z. Slevec – 1957. i 1959), na Memorijalu Ive Kerdića (Zagreb 1981), I. trijenalu hrvatskog kiparstva (Zagreb 1982) i dr.