DESSEWFFY

DESSEWFFY, plemićka obitelj u srednjovjekovnoj Požeškoj županiji, a od XVI. st. u Ugarskoj. Prema posjedu Cernik (danas naselje kraj Nove Gradiške) imali su pridjevak iz Cernika (de Chernek, Csernek, Czernek). U starijoj hrvatskoj (I. Bojničić, J. Ćuk) i mađarskoj historiografiji (I. Nagy) govori se o njihovu hrvatskom podrijetlu i navode se, bez valjanih dokaza, podaci o njihovim precima (Desislavići) iz ranoga srednjeg vijeka (J. Karácsonyi spominje jednu obitelj Dezsőfy koja je potekla iz ugarskog plemena Tomaj). Pouzdani podaci o obitelji potječu s početka XVI. st., kada se u dokumentima navodi i njihovo prezime. God. 1513. spomenut je Franjo kao suvlasnik posjeda Dubočac u Požeškoj županiji. Franjo Hedervari zaključio je 1514. sa Stjepanom, Franjinim ocem, ugovor o međusobnom nasljeđivanju, koji se odnosi i na Požegu (J. Adamček). God. 1525. kralj Ludovik II. obnovio je grbovnicu požeškog župana i kraljevskog komornika Ivana, Franjina sina i njegove braće Stjepana, Jurja, Franje, Nikole i Ladislava. Pečujskog klerika Nikolu imenovao je papa Klement VII. opatom opatije Rudina, nad kojom je obitelj imala patronat. God. 1535. svjedočio je požeški Kaptol da su Doroteja, Franjina udovica, i njezini sinovi Nikola i Ivan predali svoje posjede Brestovac, Mali Brestovac i Dolac s kurijom kao miraz svojoj kćeri, odn. sestri Dori i njezinu suprugu Stjepanu Thahyju. Obitelj je 1530-ih preselila u Ugarsku. Tamo su dvije grane dobile grofovstvo (1744. i 1775), a jedna barunstvo (1763). Od prve pol. XVIII. st. spominje se obitelj ponovno u Hrvatskoj. Odlukom Hrvatskog sabora iz 1738. Josipi Makar, udovici Emerika Dessőffyja, i njezinoj djeci od posjeda obitelji Makar pripao je samo dio vlastelinstva Kuzminec s dvorom i posjed Grbaševac (oba kraj Rasinje), ostalo je izgubila zbog dugova svog supruga. Ugovor o posjedu Kuzminec potpisala su 1748. njezina djeca Gabrijel i Ana Karolina, supruga Sigismunda Jelačića; imali su i maloljetnog brata Karla, koji se 1758. spominje kao posjednik na području Kerestinca. Kapetan Gabrijel spominje se i 1756, pa 1758. u vezi s posjedima na području Tuhlja i Jezera (danas Veliko Trgovišće) u Varaždinskoj županiji te ponovno 1767. Potomci obitelji živjeli su na području te županije i u poč. XX. st.