DEŠIĆ, Nikola

traži dalje ...

DEŠIĆ, Nikola, pisac (XVI. st.). Premda se Dešićev molitvenik Raj duše nalazi u knjizi Bibliografia hrvatska I. Kukuljevića Sakcinskog (Zagreb 1860), bio je poznat samo po naslovu, mjestu i godini izdanja (Padova 1560), sve dok 1967. primjerak tiskan latinicom nije pronašao Š. Jurić u knjižnici franjevačkog samostana na Trsatu. Do otkrića djela u književnoj povijesti mislilo se da je Raj duše prvo djelo tiskano na kajkavskom narječju, što mu je davalo težinu kamena temeljca kajkavskoga hrvatskog književnog jezika, ali se kritičkim čitanjem djela utvrdilo da je pisano čakavsko-štokavsko-kajkavskom mješavinom s elementima crkvenoslavenskog jezika. Djelo se povezuje s ozaljskim krugom (J. Vončina), a tiskano je o trošku Ane Katarine Zrinski, pa je pokupska trodijalektalna govorna osnovica mogla djelomice biti uzrokom takva jezika Raja duše, ali starocrkvenoslavenski elementi nazočni na Ozlju u bogatoj glagoljaškoj tradiciji, koju D. napušta u korist živog jezika i latiničkog pisma, upućuju na stvaranje književnoga jezičnog amalgama, koji je uvelike pridonio širenju knjige i prema jugu i prema sjeveru. To potvrđuje i primjena južne i sjeverne latiničke grafije. Tako se Dešićev molitvenik Raj duše u književnoj povijesti predstavlja kao preteča ozaljskoga književnog kruga XVII. st. i književnojezična veza s hrvatskom protestantskom književnošću, što pretpostavlja i stariju, neistraženu istovjetnu književnojezičnu tradiciju u Ozlju. Uz činjenicu da Raj duše pripada najstarijim tiskanim hrvatskim knjigama, nove spoznaje ne smanjuju nego povećavaju književnopovijesnu vrijednost Raja duše kao temeljnog djela u pokušaju stvaranja središnjega hrvatskog književnog jezika, što je naglo prekinuto pogubljenjem i zatorom Zrinskih i Frankapana. I po sadržaju Raj duše nastavlja hrvatsku kasnosrednjovjekovnu molitveničku tradiciju preuzimajući velik dio rukopisnih i tiskanih hrvatskih molitvenika (Vatikanski hrvatski molitvenik, Štampani hrvatski molitvenik, Ofičice blažene Djevice Marije kako sv. Crkva rimska opći), ali je ujedno i rijedak dokument najranije literature u nas u duhu katoličke obnove Tridentskog sabora.

LIT.: F. Fancev: Jezik hrvatskih protestantskih pisaca 16. vijeka. Rad JAZU, 1916, 212, str. 154–155. — Isti: O najstarijem bogoslužju u Posavskoj Hrvatskoj. Zbornik kralja Tomislava. Zagreb 1925, str. 546. — M. Ratković: Pronađen »Raj duše«, jedna od najstarijih hrvatskih štampanih knjiga. Vjesnik, 27(1967) 17. IX, str. 10. — E. Hercigonja: Društveni i gospodarski okviri hrvatskog glagoljaštva od 12. do polovine 16. stoljeća. Croatica, 2(1971) 2, str. 89. — O. Šojat: »Molitvene knjižice« i »Raj duše«. Forum, 13(1974) 7/8, str. 118–122. — J. Vončina: Dešićev »Raj duše« kao književni i jezični spomenik. Croatica, 9(1978) 11/12, str. 53–78. — F. E. Hoško: Prosvjetno i kulturno djelovanje bosanskih i hrvatskih franjevaca tijekom 18. stoljeća u Budimu. Nova et vetera, 28(1978) 1/2, 128–132. — Isti: Marijini naslovi u molitveniku Raj duše Nikole Dešića. Advocata Croatiae (zbornik). Zagreb 1981, str. 99–106.
 
Jure Šonje (1993)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

DEŠIĆ, Nikola. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 18.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/4632>.