DETONI, Dubravko, skladatelj, pijanist i glazbeni pisac (Križevci, 22. II. 1937). Sin Branimira, novinara. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirao glasovir u klasi S. Stančića 1960, kompoziciju u klasi S. Šuleka 1965. Glasovir usavršavao na Accademia Musicale Chigiana u Sieni u G. Agostija i A. Cortota (1960), kompoziciju u Varšavi u W. Lutosławskoga i na Visokoj muzičkoj školi u klasi Grażyne Bacewicz (1966/67) te u Eksperimentalnom studiju Poljskog radija (1967). Polazio i Međunarodne ljetne tečajeve za novu glazbu u Darmstadtu (1970) pod vodstvom K. Stockhausena i G. Ligetija te surađivao s Johnom Cageom u Parizu (1970/71). Od 1964. urednik je RTV Zagreba, a od 1992. do 1993. odgovorni urednik Glazbenog programa Hrvatskog radija. God. 1971. utemeljio Ansambl Centra za nove tendencije Zagreb (ACEZANTEZ), u kojemu je umjetnički voditelj, autor i pijanist. S njim je više puta gostovao u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi. U svom skladateljskom izrazu prošao je nekoliko razvojnih etapa: počeo je od tradicionalnog, školovanjem stečenog nasljeđa, potom primjenjuje pojedina načela serijalne tehnike sučeljujući se s iskustvima tzv. poljske škole, koja su se dotaknula Detonijeva opusa više sa stajališta tonskog oblikovanja negoli formalnog strukturiranja. Tragajući za novim smislom glazbe, oslobođene zadanih formulacija, svrstao se potkraj 1960-ih i na početku 1970-ih među najistaknutije i najzanimljivije skladateljske osobnosti u Hrvatskoj, a njegova djela, posebice Likovi i plohe (1967), Elucubrations (1969) i ciklus Grafike (1968–73) pobudila su pozornost i međunarodne glazbene javnosti. Otada, neprestance u žarištu hrvatske suvremene glazbe, D. prolazi različite, međusobno komplementarne stvaralačke faze. Za njega je zvuk kao izvor izražajnosti krajnje individualiziran i po mogućnosti napregnut, od tona do štropota, od šapata do vriska. Tim će zvukom, artikuliranim između tišine i tišine, ispitivati i mogući doticaj s nizom prostornih, vizualnih i literarnih asocijacija, pa će eksperimenti na području glazbene scene – među kojima je Taboo iz 1975. možda najsloženiji – biti prirodna posljedica Detonijevih teorijskih i zanatskih promišljanja. U tom je smislu skladateljska tehnika tek sredstvo ideje koja potiče stvaralački čin. Stoga su ravnopravni izvori mogućnosti klasična notacija i grafički zapis, serijalno konstruiran tonski niz ili aleatorički oblikovane tonske cjeline, tradicionalna načela oblikovanja ili slobodna forma, izvorni zvuk glazbala ili prepariran ili sintetski (elektronički). Njihov konačan oblik bit će definiran funkcijom kojoj se podređuju. Određena izražajna blagost, mekoća instrumentalne linije Detonijevih skladba kasnih 1980-ih svojevrstan je pokušaj stilizacije odjeka tradicije. Tzv. postmoderna smirila je izražajnu patetičnost avangarde pronalaženjem novih zaliha ideja i građenjem mostova kojih ranije prividno nije bilo. Koncert za glasovir i orkestar iz 1988. jedan je od dokaza ne samo skladateljskog i pijanističkog umijeća nego i skladateljeve sposobnosti da mijenjanjem izražajnih sredstava ne mijenja i izražaj te da dosegom toga izražaja uspostavi ravnotežu između sebe sama i svijeta. Detonijeve su skladbe snimljene na 17 LP ploča i kasetu. D. piše eseje, rasprave i članke o glazbi te koncertne komentare, potvrđujući se živopisnim stilom i nekonvencionalnim analizama glazbenih djela. Objavljuje od 1967. u Razlogu, zatim u Kulturi, Zvuku, Telegramu, Kolu, Dubrovniku, Gordoganu, Republici, Zborniku III. programa Radio-Zagreba. Izabrane spise objelodanio je u knjizi Panopticum musicum (Zagreb 1981). Napisao je knjigu poetskih eseja o glazbi Prekrasno čudovište vremena (Zagreb 1989) te knjige poezije za djecu Glasovir na koturaljkama (Sarajevo 1989) i Dimnjačar kući briše nos (Zagreb 1991). Održao je nekoliko izložaba glazbenih grafika. Dobio mnogobrojna priznanja u domovini i inozemstvu: Grand Prix VI Biennalea u Parizu (1969), Nagrada Matice hrvatske (1970), Nagrada »Vladimir Nazor« (1971), La Tribune internationale des compositeurs – UNESCO, Pariz (1972), Premio Italia, Venecija (1973), Nagrada »Bedřich Smetana«, Prag (1976) i dr.
DJELA (praizvedbe): Musica a cinque za gudače. Zagreb 1963. — Passacaglia za dva klavira i gudače. Zagreb 1963. — Dramatski prolog za orkestar. Zagreb 1965. — Mrtvački ples (A. Strindberg), scenska glazba. Zagrebačko dramsko kazalište. Zagreb 1965. — Preobrazbe za orkestar. Zagreb 1965. — Quatorze moments dodecaphoniques za klavir. Opatija 1966. — Dva stavka (statico-dinamico) za klavir. Zagreb 1967. — Phonomorphia 1, elektronska glazba. Opatija 1967. — Šifre za klavir i elektroniku. Opatija 1967. — Assonance 1 za violončelo i klavir. Opatija 1968. — Grafika I za orgulje. Opatija 1968. — Likovi i plohe za orkestar. Graz 1968. — Orfejeva pratnja za klavir. Zagreb 1968. — Phonomorphia 2 za klavir i magnetofonsku vrpcu. Zagreb 1968. — Forte-piano, arpa, crescendo za klavir 4-ručno ili za dva klavira i udaraljke. Opatija 1969. — Grafika II za komorni ansambl. Nürnberg 1969. — Ornamenti za harfu. Zagreb 1969. — Phonomorphia 3, elektronska glazba. Opatija 1969. — Elucubrations za klavir i orkestar. Zagreb 1970. — Grafika III, elektronska glazba. Dubrovnik 1970. — Macbeth (W. Shakespeare), scenska glazba. Dubrovačke ljetne igre. Dubrovnik 1970. — Assonance 2 za violončelo i orkestar. Zagreb 1971. — d, scena za svirača, čembalo i elektroniku. Darmstadt 1971. — Grafika IV za komorni ansambl. Dubrovnik 1971. — Pet malih studija za klavir. Zagreb 1971. — Katavasija za glas, komorni ansambl i elektroniku. Zagreb 1972. — La voix du silence, instrumentalno kazalište. Zagreb 1972. — Monos II za klarinet. Zagreb 1972. — Monos III za komorni ansambl. Zagreb 1972. — Tropar za Bogorodicu za glas, instrumentalni ansambl i elektroniku. Zagreb 1972. — Bajka za glas, komorni ansambl i elektroniku. Venecija 1973. — Deset početaka za gudački kvartet ili komorni ansambl. Sisak 1973. — 21. 6. 1872, elektronska glazba. Zagreb 1973. — Grafika V za komorni ansambl i elektroniku. Graz 1973. — Grafika VI za komorni ansambl. Zagreb 1973. — Mori mi dite za glas, recitatora, komorni ansambl i elektroniku. Zagreb 1973. — Muzika ili traktat o suvišnom (De musica) za komorni ansambl, orkestar i elektroniku. Zagreb 1973. — Nevjerojatna Julija (J. Reavey), scenska glazba. Kazalište Marina Držića. Dubrovnik 1973. — Škola za žene (Molière), scenska glazba. HNK. Zagreb 1973. — Gimnastika za grupu za komorni ansambl. Bourges 1974. — Monos I za klavir i elektroniku. Zagreb 1974. — Monos IV za komorni sastav i magnetofonsku vrpcu. Zagreb 1974. — More (E. Bond), scenska glazba. Teatar &TD. Zagreb 1974. — Pet kompozicija za klavir. Samobor 1974. — Stravaganze za puhački kvintet. Zagreb 1974. — Dokument 75, elektronska glazba. Shiraz 1975. — Jednotonske muzike za klavir. Čakovec 1975. — Kameleon za komorni ansambl i elektroniku. Zagreb 1975. — Lorenzaccio (A. de Musset), scenska glazba. HNK. Zagreb 1975. — Phonomorphia 4 za violinu i elektroniku. Zagreb 1975. — Taboo, instrumentalno kazalište. Zagreb 1975. — Tzigane za instrumente s tipkama, orkestar i elektroniku. Opatija 1975. — Kič-varijacije za komorni ansambl i elektroniku. Zagreb 1976. — Od do za komorni ansambl i elektroniku. Opatija 1976. — Simfonija za 3 orgulje, komorni ansambl, zbor, orkestar i elektroniku. Zagreb 1976. — Suklađa, elektronska glazba. Opatija 1976. — Assonance 3 za violončelo i elektroniku. Opatija 1977. — Hommage à Cage (L), instrumentalno kazalište. Zagreb 1977. — Hommage à ut-majeur za komorni ansambl i elektroniku. Opatija 1977. — 54 kraja za simfonijski, plesni i tamburaški orkestar. Graz 1977. — Pjesme partizanke za 6 vokalnih skupina i elektroniku. Opatija 1977. — ZOO za komorni ansambl, puhački, gudački i harmonikaški orkestar te elektroniku. Zagreb 1977. — Belles musiquettes vertes za grupe svirača i elektroniku (ozvučeni ambijent). Zagreb 1979. — Cedurofilija za vokalni ansambl i elektroniku. Zagreb 1979. — Fantazmi za orgulje. Sinzig 1979. — 1 2 3 4 8 za komorni ansambl. Beograd 1979. — DO MI SO MI DO za puhački kvintet. Opatija 1980. — Eine kleine ‚Ramona’-Suite za komorni ansambl i elektroniku. Varšava 1980. — 7 9 11 za komorni ansambl. Zagreb 1980. — Glasovir na koturaljkama. Zagreb 1981. — Prikazanje prvo, instrumentalno kazalište. Zagreb 1981. — Ružacvijet za govornike, komorni ansambl i elektroniku. Zagreb 1981. — Trećifis i velikice za klavir i elektroniku. Beograd 1981. — Toccattina za klavir. Zagreb 1982. — Tri koralne predigre. Hvar 1982. — 33 per 3 in 3 za puhački trio. Zagreb 1982. — L’Horlogerie za klavir 4-ručno. Dubrovnik 1983. — The Wonderful Monster of Time za orkestar. Zagreb 1983. — Zaboravljene muzike za gudački kvartet. Priština 1983. — 48 preludija za klavir. Moskva 1984. — The Devil of Bop za komorni ansambl. Zagreb 1984. — Valcer za komorni ansambl. Opatija 1984. — Eueuphoniphoniphonia za orkestar instrumenata s tipkama i elektroniku. Zagreb 1985. — 11 per 1 in 1 za klarinet. Zagreb 1985. — Adagio cantabile za komorni ansambl. Zagreb 1986. — Banalia za govornika, komorni ansambl i magnetofonsku vrpcu. Zagreb 1986. — Bijela glazba za ansambl instrumenata s tipkama. Zagreb 1986. — 47 pitanja za orkestar. Opatija 1986. — Devet prizora iz Danijelova sna za klavir. Zagreb 1986. — Fauxbourdon, instrumentalno kazalište. Zagreb 1987. — Nemiri zbog jutra, tri stavka za mješoviti zbor. Zagreb 1987. — Rondeau za komorni ansambl i udaraljke. Zagreb 1987. — Crna glazba za ansambl instrumenata s tipkama. Graz 1988. — Cythromanie za komorni ansambl. Graz 1988. — 44 per 4 in 4 za kvartet trombona (saksofona). Zagreb 1988. — Monos V za trombone. Zagreb 1988. — Deset intervala za dječji zbor. Zagreb 1989. — 22 per 2 in 2 za violinu i klavir. Zagreb 1989. — 12 etida za klavir. Zagreb 1989. — Plava ptica za flautu, violončelo i čembalo. Zagreb 1989. — Egzaltacije za sopran i alt-saksofon. Zagreb 1990. — Koncert za klavir i orkestar. Ljubljana 1990.
LIT.: I. Supičić: Estetski pogledi u novijoj Hrvatskoj muzici. Arti musices, 1969, 1, str. 23–57. — E. Sedak: Nagovještaj sinteze. Telegram, 11(1970) 507, str. 21. — E. Krpan: Fragmenti o Detoniju (u: Novi zvuk. Zagreb 1972, 270–276). — Graphik IV von Dubravko Detoni. Mainz 1972. — D. Collins: Dubravko Detoni. Musique en jeu (Paris), 1973, 12, str. 118. — S. Midžić: Portret suvremenog skladatelja: Dubravko Detoni. III. program Radio-Zagreba, 27. XII. 1973. — N. Gligo: Estetičke tendencije u razvoju hrvatske nove glazbe (u: Vrijeme glazbe. Zagreb 1977, 74–76). — B. Magdić: Muzički teatar u Hrvatskoj. Prolog, 11(1979) 41/42, str. 101–108. — I. Patachich: Izvještaj o zanimljivu umjetničkom doživljaju. Dubravko Detoni, Prikazanje prvo. III. program Radio-Zagreba, 15. VII. 1981. — D. Hudelist: Glazbeni šokovi Dubravka Detonija. Start, 1985, 42l, str. 50–53. — Z. Mrkonjić: Dubravko Detoni. Republika, 43(1987) 5/6, str. 81–82. — E. Krpan: Suprotstavljena glazba – Dubravko Detoni, Koncert za klavir i orkestar. Danas, 9(1990) 426, str. 47. — Z. Veber: Dubravko Detoni, Prekrasno čudovište vremena. Arti musices, 1990, 21/1, str. 147–148.
Erika Krpan (1993)
