DEVITA, Sebastijan

DEVITA, Sebastijan (Baschie De Vita, Joseph de Vita Dalmata, Sebastian de Vita de Spalatro, Sebastiano Devita Dalmata), slikar (Split, 20. III. 1740 — ?, nakon 1797). Sin Pietra, potomka talijanske obitelji koja se doselila u Dalmaciju u vojnoj službi Mletačke Republike, i Splićanke Matije Krstulović. Kršten je imenima Sebastijan, Joakim i Josip. Studirao na Akademiji lijepih umjetnosti u Veneciji (G. Angeli, F. Bonazza, G. Guarana, P. Longhi, D. Maggiotto, F. Zugno). Tu se prvi put spominje 1763, kad se neuspjelo natječe u crtanju; na istom natjecanju 1767. dodijeljena mu je prva nagrada za crtež muškog akta (sačuvan u Akademijinu arhivu). God. 1768–74. član je venecijanske slikarske bratovštine, a 1778. i 1779. javlja se u dokumentima Veneto liberal collegio dei pittori nell’Accademia di pittura e scultura, tijela odvojenog od službene Akademije. U njezinim se dokumentima opet spominje 1787, kad postaje »savjetnik«, 1789. kao »počasni profesor za figuru« i 1792, kad je ponovno izabran za savjetnika. O Devitinoj slici Sv. Obitelj, izloženoj na trgu Sv. Marka u Veneciji (»sulla regia piazza«), sačuvao se pohvalni sonet, iz kojega se zaključuje da je slikar još bio živ nakon pada Mletačke Republike. Bio je stalno vezan uza zavičaj, kamo je povremeno dolazio slikati oltarne pale. U Splitu je između 1760. i 1780. zajedno sa sestrom Lukrecijom vodio parnicu za nasljedstvo imanja njihove bake iz obitelji Cristofoli, a 1777. tu mu umire od kuge jednogodišnja kći; 1780. boravi u Zadru kao procjenitelj nekih slika. Zna se da je pratio grofa Obizzija, vlasnika dvorca Il Catajo kraj Padove (u kome se nalazila freska Poklonstvo mudraca iz 1782. s potpisom Joseph de Vita), pomažući mu u skupljanju fragmenata iz antičke Salone za njegovu padovansku zbirku. Od Devitinih su slika poznate: u Rovigu pala Apoteoza svetaca dominikanskog reda (signirana i datirana 1770) u crkvi Sv. Dominika (prije Sv. Antuna Opata); u Splitu pale Čudo Sv. Vinka Ferrerskoga u crkvi Sv. Dominika, Bogorodica s Djetetom i svecima (signirana i datirana 1778) u crkvi Sv. Križa, Sv. Franjo Ksaverski pred raspelom (signirana i datirana 1788) u crkvi Sv. Filipa, Bogorodica s Djetetom i svecima u samostanu klarisa (iz stare crkve Sv. Klare), Gospa od Karmena u crkvi Gospe od Pojišana i Bogorodica s Djetetom i svecima u samostanu časnih sestara na Lovretu (iz crkve Sv. Ciprijana); u franjevačkom samostanu u Fojnici pala Bogorodica između Sv. Roka i Sv. Sebastijana (signirana i datirana 1784), na kojoj su još prikazani franjevački redovnik sa skupinom muškaraca i žena u lokalnoj odjeći. Nedavno su identificirane četiri njegove pale koje se nalaze u okolici Gorice (Gorizia). — Na temelju sačuvanih radova, može se zaključiti da je D. bio vješt slikar osrednje kvalitete koji je poznavao venecijansko slikarstvo svoga vremena, pokazujući sklonost eklekticizmu i konzervativnosti.