DŽAMONJA, Srećko

DŽAMONJA, Srećko, književni prevoditelj i pedagog (Ljubuški, 27. III. 1894 — Zagreb, 22. I. 1973). Pučku školu polazio u Bosanskoj Krupi, gimnaziju u Tuzli i Požegi 1905–09. te učiteljsku školu u Sarajevu 1909–14. U Parizu studirao književnost i filozofiju 1917–20. Bio profesor francuskog jezika i filozofije, potom direktor učiteljske škole i inspektor u Ministarstvu industrije u Sarajevu, pa upravitelj kazališta u Požarevcu. Nakon 1945. profesor je u Zagrebu. Prevodio s francuskoga, pisao stručne recenzije školskih udžbenika i pedagoške članke te književne kritike i memoarsku prozu. Zapaženi su njegovi prijevodi H. Bergson, O smijehu (1920. i 1957), H. Barbusse, Svjetlost (1923. i 1954), G. Duhamel, Krik iz dubina (1956), R. Rolland, Clérambault (1956), G. Delanay, Noć bez svanuća (1958), M. Toesca, Pariz jednog aprilskog dana (1959), R. Peyreffite, Izgnanik iz Kaprija (1964), J. P. Simon, Vrijeme nasilja (1965), A. Castelot, Maria Antoaneta (1968). U rukopisu ostavio mnogo prevedenih i neobjavljenih radova.