DŽANKO, Vladimir

traži dalje ...

DŽANKO, Vladimir, slikar (Mladeškovci kraj Glamoča, 20. III. 1932). Malu maturu položio u Livnu 1948, Državnu školu za slikarstvo i umjetne zanate završio u Sarajevu 1953 (B. Subotić). Neko vrijeme radio kao scenograf u Narodnom pozorištu u Banjoj Luci te predavao u gimnaziji u Tuzli. Diplomirao na Akademiji primenjene umetnosti u Beogradu 1962 (V. Grdan — slikarstvo, M. Zlamalik — plakat, I. Tabaković — keramika). God. 1963. dolazi u Osijek, gdje je do 1967. scenograf u HNK, potom likovni pedagog, od 1978. voditelj kolegija za predškolski odgoj na Pedagoškom fakultetu i od 1992. ravnatelj Galerije likovnih umjetnosti. — Najčešće slika uljem, akvarelom i pastelom, radi crteže olovkom i perom. U početnoj je fazi pod znatnim utjecajem akademije, s izraženom linearnošću u oblikovanju slike. U Osijeku i u slavonskom podneblju taj utjecaj pomalo slabi. Iako rodom iz kamenita kraja, Dž. se suživljuje s nizinskim krajolikom te slika slavonski pejzaž (šume, polja, vode) na intimistički način, u lakoj rasvjeti na dalekim horizontima ili u oblačju. Prikazuje i kuće, osobito seljačka dvorišta. Kompoziciju gradi tonovima boje (pretežito tamnozelene, smeđe i sive), a potez mu je kista često brz, leteći, što slikama daje osobnu notu i draž trepetljivosti. Nasuprot idiličnu plenerizmu ranijih pejzaža, njegove ratne vedute Osijeka (akvareli iz 1991) imaju obilježja ekspresivnoga kolorizma: ratna je kataklizma predočena u srazu snažno crvenih i plavih tonova i difuznoj strukturi motiva. Bavi se i ilustriranjem književnih djela. Samostalno je izlagao u Osijeku (1963 –64, 1966–67, 1969, 1976–77, 1980, 1982, 1986, 1988, 1991), Našicama (1969), Vinkovcima (1975), Göteborgu (1977, s I. Hermanom), Dubrovniku (1984), Đakovu (1987) i Nersingenu u Njemačkoj (1989). Sudjelovao na izložbama podružnice ULUH-a (HDLU-a) za Slavoniju (od 1966), na Bijenalu Slavonaca (od 1967), izložbama baranjske (od 1975) i iločke likovne kolonije (od 1977), izložbama Slavonski pejzaž XIX. i XX. stoljeća (Osijek 1976), Suvremeni osječki slikari i kipari (Osijek i Brantford u Kanadi 1977), Osječki ratni atelijer (Köln 1992) i dr. — God. 1970. dobio je Nagradu grada Osijeka za slikarstvo.

LIT.: O. Švajcer: Vladimir Džanko, slikar i crtač. Revija, 8(1968) 6, str. 46–50. — Isti: Pejzažno slikarstvo Vladimira Džanka s kratkim osvrtom na pejzažno slikarstvo Slavonije. Ibid., 11(1971) 3, str. 70–79. — Isti: Osječki likovni krug ’ 74. Ibid., 14(1974) 5, str. 62. — I. Bogner: Vladimir Džanko (predgovor katalogu izložbe). Vinkovci 1975. — Likovna kolonija »Saponia« (katalog izložbe). Osijek 1976. — O. Švajcer: Suvremeni osječki slikari i kipari (predgovor katalogu izložbe). Osijek 1977. — B. Mesinger: Pejzaži Vladimira Džanka (u katalogu izložbe: Androić, Džanko, Gol, Kusik, Manojlović, Perko). Čakovec 1980. — Isti: Vladimir Džanko — pasteli (predgovor katalogu izložbe). Osijek 1982. — Isti: Vladimir Džanko — sutoni na rijeci, pastel (predgovor katalogu izložbe). Osijek 1988. — D. Bađun: Lirski slavonski pejzaži. Glas Slavonije, 46(1989) 6. VI, str. 9. — N. Strajnić: Probuđeni snovi. Ibid., 6. I, str. 14. — B. Mesinger: Vladimir Džanko. Čakovec 1991.
 
Oto Švajcer (1993)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

DŽANKO, Vladimir. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 24.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/4715>.