DEŽMAN, Milivoj

traži dalje ...

DEŽMAN, Milivoj, književni kritičar, pisac, novinar i liječnik (Zagreb, 30. VIII. 1873 — Zagreb, 24. VI. 1940). Sin Ivana, liječnika i pisca. Srednju školu završio u Zagrebu 1891, medicinu studirao u Beču i Pragu 1891–97. Isprva liječnik u zagrebačkoj bolnici Milosrdne braće, a kao specijalist za plućne bolesti jedan od osnivača i upravitelj Brestovca, lječilišta za tuberkulozne bolesti na Sljemenu kraj Zagreba 1908–20. Bio je odjelni predstojnik za socijalnu politiku u Pokrajinskoj vladi 1920, načelnik Ministarstva socijalne politike, od 1921. član ravnateljstva, a 1926–34. ravnatelj grafičko-nakladnog zavoda »Tipografija«. Kao kulturni i književni djelatnik pokrenuo je u Beču 1898. književni časopis hrvatske moderne Mladost, a potom bio urednik i suradnik najvažnijih modernističkih časopisa Hrvatskog salona (1898) i Života (1900–01); 1903. s K. Š. Gjalskim uređuje posljednje godište Vienca. Kao urednik (1906–14) i dugogodišnji suradnik Obzora pridonio je visokoj profesionalnoj razini lista. God. 1900. jedan je od osnivača Društva hrvatskih književnika u Zagrebu. Nekoliko je godina u međuraću bio predsjednik Jugoslavenskoga novinarskog udruženja, predsjednik Društva hrvatskih književnika i član PEN-kluba. — Književno djelovanje započeo kritikom i pisanjem modernističkih programa; javio se 1888/89. u srednjoškolskom almanahu Domovina pjesmom, crticom i člankom (Najnoviji hrvatski romani i novele); prvi analitički tekst, O hrvatskim književnim prilikama, objavio je u praškoj Hrvatskoj misli 1897. Kao jedan od začetnika kritike u razdoblju moderne objelodanio je mnoge književne i kazališne prikaze, ali i izvorne novele i drame u Viencu, Nadi, Agramer Tagblattu, Obzoru, Mladosti, Savremeniku, Životu, Ljetopisu JAZU i dr. Najčešće je pisao pod pseudonimom Ivanov, katkada i pod različnim šiframa. Bio je ideolog »mladih«, pisao programe u kojima se suprotstavljao tradicionalistima u književnosti, držeći da pisci moraju izražavati svoju individualnost i boriti se za slobodu stvaralaštva. Svojim je crtičarstvom (Protiv struje) pokušao književno ostvariti vlastite teorijske zamisli, ponajprije spoznati osjećaje. Pisao je i dramske tekstove prožete mišlju o modernom individualizmu; aktovka Svršetak prikazana je u Zagrebu 1897, a legenda iz bosanske povijesti Kneginja Jelena 1901. Iste godine dramatizirao je i Šenoino Zlatarovo zlato. Od 1906, kada je uglavnom prestao književno djelovati, bavio se publicistikom. Zastupao je političke ideje J. J. Strossmayera; sudjelovao je u radu Narodnog vijeća 1918. te zajedno s I. Lorkovićem utemeljio Hrvatsku zajednicu. Nakon uvođenja šestosiječanjske diktature izradio je nacrt ustava te upućivao memorandume (najvažniji iz 1934) protiv diktatorskog režima. Političke članke i govore tiskao je u Pokretu, Hrvatskoj misli, Obzoru, Novoj Evropi, Hrvatu, Jutarnjem listu, Večeri, Svijetu, Samoupravi i dr. Ističu se dvije veće rasprave: Južnoslavensko pitanje te Južna Srbija i Macedonija (Obzor 1918. i 1926). D. je bio djelatan i u staleškom organiziranju novinara, a pokrenuo je i gradnju Novinarskog doma. Stručne i popularne članke iz medicine, napose o liječenju i suzbijanju sušice, sustavno je objavljivao u Liečničkom viestniku, Ars therapeutici te u novinama i brošurama. D. je dramski lik u musicalu N. Škrabea i A. Dedića Lady Šram, praizvedenom u Zagrebu 1991, a nadahnutom Dežmanovom sentimentalnom vezom sa zagrebačkom glumicom Ljerkom Šram.

DJELA: Kneginja Jelena (pseud. Ivanov). Zagreb 1901. — Sušica. Zagreb 1902. — Protiv struje (pseud. Ivanov). Zagreb 1903. — Južnoslavensko pitanje (pseud. Ivanov). Zagreb 1918.
 
LIT.: M. Nehajev (M. Borišev): Svršetak, drama Ivana Dežmana. Nada (Zagreb), 3(1896–97) 12, str. 191–192. — J. Hranilović (J. Hr.): Ivanov – Kneginja Jelena. Vienac, 33(1901) 41, str. 817–818. — M. Nehajev: Zlatarovo zlato. Po romanu A. Šenoe napisao Ivanov. Nada, 7(1901) 23, str. 362. — M. Nikolić: M. Dežman Ivanov, Protiv struje. Obzor, 45(1904) 29, str. 2. — D. Prohaska: Pregled savremene hrvatsko-srpske književnosti. Zagreb 1921, 282–283. — A. Barac: Hrvatska književna kritika. Zagreb 1938, 182–191. — M. Marjanović: Hrvatska moderna, 1–2. Zagreb 1951. — J. Horvat: Hrvatski panoptikum. Zagreb 1965, 111–169. — V. Bazala: Povijest zagrebačkih bolnica. Acta historica medicinae, pharmaciae, veterinae, 10(1970) 1, str. 35–55. — B. Pribić: Idejna strujanja u hrvatskoj kulturi od 1895–1903. Časopis za suvremenu povijest, 4(1972) 1, str. 98–99, 105, 108, 114, 115, 121, 124. — N. V.: Milivoj Dežman Ivanov. Veritas, 12(1973) 10, str. 310–311. — Š. Jurišić: Bez krivnje kriva. Zadarska revija, 24(1975) 5/6, str. 465–471. — M. Šicel: Hrvatska moderna (Kritika i književna povijest). Pet stoljeća hrvatske književnosti, 71. Zagreb 1975, 29–34. — J. Horvat: Zapisci iz nepovrata. Rad JAZU, 1893, 400, str. 157–339.
 
Miroslav Šicel (1993)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

DEŽMAN, Milivoj. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/4721>.