DIZDAR, Hamid

DIZDAR, Hamid, pjesnik i pripovjedač (Stolac, 22. II. 1907 — Sarajevo, 17. VII. 1967). Brat pjesnika Maka. Maturirao u Mostaru 1925. Od 1926. do 1930. službovao u Stocu. Od 1928. suradnik Politike; 1931. postaje urednik sarajevske Slobodne reči te urednik sarajevskih listova Jugoslavenska pošta (1931–41), Pravda (1933–38) i Gajret (1935–41). Za rata bio urednik sarajevske radio-postaje. Nakon rata povjerenik za trgovinu i privredu Narodnog odbora općine Stari grad u Sarajevu, zatim urednik Službenog lista NRBiH (1946–48), tajnik, voditelj odjela i urednik izdavačkog poduzeća »Svjetlost« (1949 –50), službenik Muzeja grada Sarajeva (1950) i direktor Arhiva grada Sarajeva (1950–67). Istodobno urednik periodika Odjek (1947–48), Vidik (1949–50) i Život (1957 –58). — Od 1925. javlja se poezijom, prozom, književnom, likovnom i kazališnom kritikom, feljtonima, reportažama te povijesnim zapisima u Zagrebačkom ilustrovanom listu, Novom Beharu, Reflektoru, Osvitu, Neue Ordnungu, Narodnoj uzdanici, Hrvatskoj misli i dr. Surađivao je i u mnogim poslijeratnim periodicima, ponajviše onima koje je uređivao, te u Telegramu, Stvaranju, Pozorištu i dr. Zastupljen u antologiji socijalne lirike Knjiga drugova (1929). Njegova poezija oscilira od neposredno izrečene društvene drame do nadilaženja izravnih istina, težeći širim porukama i drukčijim iskustvima. Mit o Hercegovini izrazio je u obzorima baštinjenim iz sevdalinka, a regionalne granice u poznijim je godinama proširio egzistencijalnim znamenjima. U prozi je također pokazao društveni senzibilitet iako nije stigao do obuhvatnije romansijerske forme. Bavio se bibliografskim i arhivističkim radom; skupljao narodne umotvorine (Sevdalinke, Sarajevo 1944; Narodne pripovijetke iz Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1952; Ljubavne narodne pjesme iz Bosne i Hercegovine, Šaljive narodne pjesme, Sarajevo 1953. i dr.). Prevodio slovenske i bugarske pjesnike. Dobio Nagradu Udruženja književnika BiH za knjigu pjesama Proljeće u Hercegovini (1965).