DVORNIČIĆ, Mate

traži dalje ...

DVORNIČIĆ, Mate, pravnik, pisac i publicist (Vrbnik, 23. IV. 1886 — Vrbnik, 26. I. 1961). Gimnaziju polazio u Sušaku (1898–1906), bogoslovlje studirao u Zadru (1906 –08), zatim pravo u Zagrebu (1908/09), Grazu (1909/10), Pragu (1910/11), Berlinu te diplomirao na sveučilištu u Lavovu 1913. Praksu je počeo kao sudski pristav Sudbenog stola u Zagrebu. Nakon izbijanja I. svjetskog rata bio je kao politički protivnik Austro-Ugarske optužen za veleizdaju i zatvoren u Rijeci, zatim u Trstu, Rovinju, Puli te interniran u austrijskim i mađarskim mjestima. Na poč. 1918. unovačen je u austrougarsku vojsku. Nakon rata ponovno je u Sudbenom stolu u Zagrebu. God. 1920. polaže praktični sudski ispit, dopunjuje pripravničku vježbu i polaže rigoroz na Pravnom fakultetu. Obavivši pripremnu praksu, položio je 1922. odvjetnički ispit i u Crikvenici otvorio odvjetničku kancelariju. Nakon sloma Kraljevine Jugoslavije 1941. i sukoba s novim vlastima, kraće je u zatvoru u Rijeci, zatim u talijanskom logoru Corropoli. God. 1944. vraća se u domovinu i radi za NOO crikveničkoga kotara. Uskoro seli u Garicu kraj Vrbnika; 1947. odvjetničku kancelariju iz Crikvenice premješta u grad Krk, a 1949. u Senj. Umirovljen je 1953. — Od 1907. do 1946. objavljivao je književne radove u stihu i prozi, kritiku, feljtone te stručne studije i članke iz politike, prava, jezikoslovlja, filozofije, povijesti, psihologije, sociologije i antropologije u periodicima Mladi Istran, Pučki prijatelj, Vienac, Riečki novi list, praški Val, crikvenički Čas i Slavenski Jadran, koje je i uređivao, Obzor, Nova Evropa, Vinodolski pokret, Istra, Novi glas, Jadranski koledar, Krčki kalendar, Primorje i dr. Časopisi koje je uređivao bili su naglašene jugoslavenske orijentacije. Od 1923. služio se pseudonimima i šiframa Borislav Istrijanski, B. Istrijanski, I. B., Mate, Dr. M. D., Dr. Mate Šantić. Njegova književna, stručna i znanstvena djelatnost uglavnom je vezana uz gornje Hrvatsko primorje, Istru i kvarnerske otoke. Stihove je pisao štokavštinom, katkada i ekavicom, ali je zapaženiji kao pjesnik čakavskog izraza. Tematski se vezao uza zavičaj i prirodu, a ima i refleksivnih te socijalnih motiva, katkada sarkastičnih i humornih nota; 1923 –27. skloniji je erotskim temama. Prema M. Stojeviću, u njegovoj poeziji ima i romantičnog antejizma i tragova narodne poetike. Dvorničićeva knjiga Lišće moga granja, uz poeziju, sadržava novele i crtice u kojima živo oslikava primorske i otočne pučane, zadržavši u dijalozima čakavštinu. Zanimali su ga i povijesni motivi (npr. pripovijest Knez Frankopan i roman U zagrljaju valovlja, objavljen djelomice u odlomcima pod naslovom San driveničkog grada). U svoju je knjigu uvrstio i književne studije o F. Petriću, D. Godri (tj. F. Fučaku), M. Jelušiću, I. Radiću. Studije o čakavštini i čakavskim književnicima trebale su pripasti zamišljenoj knjizi Čakavska književnost. D. je imao osebujna stajališta o podrijetlu, motivima, vrstama i vrijednostima čakavske narodne poezije te njezinim vezama s povijesnim zbivanjima i s drugim jezičnim okolinama. Sastavio je predgovor za knjigu čakavske proze I. Lončarića Papića Paćuharije (Crikvenica 1933). U studijama, feljtonima i osvrtima D. je prikazao većinom primorske i istarske književnike, likovne i dramske umjetnike, filozofe, pravnike i gospodarstvenike. Pisao je i nekrologe književnicima i drugim djelatnicima gornjega Hrvatskog primorja. Ti su radovi trebali biti građa za zamišljeno djelo Književnici i filozofi Istre i Hrv. primorja. Bavio se i onomastikom primorskih lokaliteta, lokalnom poviješću, etnologijom te etologijom, ali i kriminologijom i krivičnim pravom. Radio je na djelu Krivično pravna nauka u svjetlu filozofije, bioekologije i krivičnog prava; iz njega je također objavio neke ulomke. God. 1945. najavio je znanstvenu »trilogiju«: Međunarodno pravo, Politička znanost i Povijest Istre, Rijeke, Trsta i kvarnerskog otočja. Posljednje djelo obradio je, po vlastitu navodu, u devet knjiga, a iz njega je objavio (pod pseudonimom Mate Šantić) dva poglavlja pod naslovom Sphynx Adriatica (o topografiji i toponomastici, paleoetnologiji i paleoantropologiji). Stariju povijest Istre i sjevernoga Hrvatskog primorja povezuje s narodima Šleske, Lužice te sa starim (osobito Polapskim) Slavenima i Germanima. Djelo nije prodrlo u javnost vjerojatno zbog postavaka o rasnoj srodnosti sjevernih Talijana, Istrana i Bosanaca (Hrvata katolika i muslimana). Izradio je libreto za operu Vilina frula (1922). Prevodio je neke tekstove G. Bruna, F. Nietzschea i A. Momberta. Njegovu crticu Udovac preveo je na češki A. Bartulin u periodiku Národ (Prag) 1913. Rukopisna ostavština i većina Dvorničićevih objavljenih radova nisu još temeljitije znanstveno ocijenjeni.

DJELA: Jugoslavenska književnost u Istri. Obzor, 59(1918) 292, str. 4–5; 60(1919) 1, str. 4; 16, str. 2; 17, str. 1–2; 18, str. 1. — Lišće moga granja. Crikvenica 1933. — Čakavština u kozmologiji i historiji. Istra, 11(1939) 50/52, str. 2–3; 12(1940) 4, str. 4; 5, str. 6; 6, str. 4; 7, str. 5; 8, str. 4; 11, str. 10; 12/13, str. 9; 14, str. 6; 15, str. 4; 16, str. 4. — Sphynx Adriatica (pseud. Dr Mate Šantić). Rijeka 1945 (1946!).
 
LIT.: V. Spinčić: Crtice iz hrvatske književne kulture Istre. Zagreb 1926, 147–148. — A. Rojnić: Naši pisci i naše knjige. Poslijeratna književna produkcija o Istri. Istarski kulturni i književni radnici o našoj emigraciji, o sebi, o dosadašnjem svojem radu i namjerama u budućnosti. Istra, 5 (1933) 14/16, str. 30. — M. Mirković (M. Balota): Još jedna čakavska knjiga. Mate Dvorničić: »Lišće moga granja«. Ibid., 6(1934) 11, str. 4. — V. Antić: Rijeka u hrvatskoj književnosti XIX. i početkom XX. stoljeća (u: Rijeka. Zbornik. Zagreb 1953, str. 507). — Korablja začinjavaca. Dometi, 1(1968) 6/7, str. 311. — M. Stojević: Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća. Antologija. Studija. Rijeka 1987, 31–35, 274, 313, 316–317, 351, 359, 370, 399, 412, 424.
 
Branko Tomečak (1993)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

DVORNIČIĆ, Mate. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/5132>.