Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

DVOŘÁK, Vinko (Vincenc, Čenĕk), fizičar (Dušejov, Ndmecký Brod, Češka, 21. I. 1848 — Zagreb, 6. V. 1922). Gimnaziju završio 1866. u Jihlavi, sveučilište 1871. u Pragu te postao asistentom E. Macha. Doktorat filozofije stekao 1873. u Pragu, a sljedeće godine dobio privatnu docenturu. Po osnutku Sveučilišta u Zagrebu 1874, imenovan je 1875. prvim redovitim profesorom fizike na Mudroslovnom fakultetu; predavao je eksperimentalnu i teorijsku fiziku te povijest fizike. God. 1875. osnovao je Fizikalni kabinet i bio njegovim predstojnikom do umirovljenja 1911. Za dopisnog člana JAZU izabran je 1883, a za pravog 1887. Od 1876. bio je dopisni, a od 1909. izvanjski član Kraljevskoga češkog društva znanosti te dopisni član Češke akademije (od 1893). Bio je i član društva Société française de physique i Société internationale des électriciens u Parizu te Društva čeških matematičara i Hrvatskoga prirodoslovnog društva. — Bavio se istraživanjima u više područja fizike, napose akustike, optike, hidrodinamike, elektrike te povijesti fizike. Prvo opsežnije teorijsko i eksperimentalno istraživanje bilo je iz područja optike (Talbotove pruge), no najpoznatija su njegova istraživanja iz akustike (titranje zraka u cijevima). God. 1874. otkrio je tzv. stijene u trbusima titranja, a 1875. zaključio da se pri titranju zraka u cijevima (stojni valovi u Kundtovim cijevima) stvara cirkulacija koja ide sredinom duž osi cijevi od čvora prema trbuhu, a od trbuha prema čvoru vraća se uz stijenke cijevi. Tu je pojavu objasnio 1883. engleski fizičar J. W. S. Rayleigh pa se ona zove Dvorákova ili Dvorák-Rayleighova cirkulacija. God. 1875. otkrio je i pojavu akustičnog odbijanja i privlačenja; našao je da se simetrična ravna pločica postavlja okomito na smjer titranja zraka (Dvorákova pojava). Tu je pojavu Rayleigh upotrijebio za mjerenje jakosti zvuka. D. je 1881. razvio mjerač apsolutnog intenziteta zvuka. Istraživao je mehaničko djelovanje zvuka na rezonatore. Našao je da se oko rubova otvora akustičnih rezonatora stvaraju vrtlozi koji su uzrok strujanja zraka zbog kojeg se javljaju sile na rezonator. To je zorno prikazao na primjeru okretanja naprave zvukom (Dvorákove rotacijske sprave) tako što je rezonatore razmjestio kružno s otvorima postavljenim u istom smjeru tangencijalno (Dvorákovo kolo). Načinio je 1893. i uređaj za mjerenje jakosti tona određene visine (Dvorákov zvukomjer). U optici je usavršio metodu strija, tj. sitnih nejednakosti loma svjetlosti u prozirnom sredstvu. Na području fiziološke optike otkrio je 1872. tzv. stereokinetsku pojavu (Dvorákova stereokinetska pojava). D. je eksperimentirao i s x-zrakama i 1897, samo dvije godine po njihovu otkriću, napravio prve rendgenske snimke u Zagrebu. Vrijedan prinos povijesti znanosti dao je analizom Boškovićevih istraživanja u fizici. Radovi su mu objavljeni u domaćim i stranim publikacijama (Poggendorff’s Annalen der Physik, Leipzig 1872; Sitzungsberichte der Kaiserliche Akademie der Wissenschaften, Beč 1872–75, 1881, 1889; Rad JAZU 1883, 1888, 1891, 1899, 1919; Zeitschrift für Instrumentenkunde, Berlin 1883, 1892, 1910; Zeitschrift für den physikalischen und chemischen Unterricht, Berlin 1892–94, 1898, 1901–02, 1908–09, 1912; Nastavni vjesnik, 1893, 1895, 1899, 1908, 1910–11, 1917–21; Physikalische Zeitschrift, Leipzig 1901, 1909, 1910. i dr.).

 

DJELA: Über die Entstehungsweise der Kundt’schen Staubfiguren. Sitzungsberichte der Kaiserliche Akademie der Wissenschaften (Wien), 1873, 68, str. 489–494. — Über einige neue Staubfiguren. Ibid., 1874, 69, str. 527–540. — Über die Schwingungen des Wassers in Röhren. Ibid., 1875, 71, str. 1–19. — Über die akustische Anziehung und Abstossung. Ibid., 72, str. 213–244. — O nekojih pokusih sa statičkom munjinom. Rad JAZU, 1883, 66, str. 92–107. — Boškovićev rad na polju fizike. Ibid., 1887–88, 87, 88, 90, str. 470–542. — Prinosi za teoriju hidrodinamike. Ibid., 1919, 221, str. 124–139.
 
LIT.: Ljetopis JAZU, 1887, 2, str. 55. — J. W. S. Rayleigh: The Theory of Sounds, 2. London 18962, 333. — E. Mach: Die Mechanik in ihrer Entwicklung. Leipzig 19127, 308. — M. Cindrić: Dr. Vinko Dvorák. Nastavni vjesnik, 30(1921–22) str. 544–546. — S. Hondl: Dr. Vinko Dvorák. Glasnik Hrvatskog prirodoslovnog društva, 34(1922) 2, str. 230–231. — Dr. Vinko Dvorák. Riječ, 3(1922) 105, str. 4. — Universitätsprofessor Dr. Vinko Dvoržak – gestorben. Zagreber Tagblatt, 37(1922) 124, str. 4. — Hrvatski planinar, 19(1923) str. 43. — F. Záviška: V. Dvorák. Almanach České akademie vĕd a umĕní, 33. Praha 1923. — E. Hoppe: Geschichte der Physik. Braunschweig 1926, 274. — H. Bouasse: Tourbillons II. Paris 1932, 104–112, 126–127. — M. Šenoa: Uspomene. Sličice i profili iz starog Zagreba. Jutarnji list, 22(1933) 7536, str. 19–20. — Spomenica Farmaceutskog otsjeka Filozofskog fakulteta Univerziteta u Zagrebu o pedesetoj godišnjici opstanka farmaceutske nastave. Zagreb 1934, 7–20, 32–34. — Nekoć i danas: Česi među prvim nastavnicima na Hrvatskom sveučilištu u Zagrebu. Alma mater Croatica, 1(1937–38) 7, str. 203 –209. — Schardin: Die Schlierenverfaren. Ergebnisse der exakten Naturwissenschaften, 20. Berlin 1942, 349. — F. Petrovčić: Počeci dijagnostičke rentgenologije u Hrvatskoj. Iz hrvatske medicinske prošlosti. Spomen-knjiga Zbora liječnika Hrvatske. Zagreb 1954, 290–291. — Spomenica Prirodoslovno-matematičkog fakulteta 1874–1974. Zagreb 1974. — Ž. Dadić: Povijest egzaktnih znanosti u Hrvata, 2. Zagreb 1982, 241–246. — Spomenica u povodu stote obljetnice osnutka studija farmacije na Sveučilištu u Zagrebu 1882–1982. Zagreb 1983, 3, 5, 88. — 125 godina Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 1866–1991. Zagreb 1991, 14, 71, 189.
 
Stipe Kutleša (1993)