DURST, Franjo

DURST, Franjo, ginekolog i porodničar (Zagreb, 6. IX. 1875 — Zagreb, 16. IX. 1958). Klasičnu gimnaziju završio u Zagrebu 1893, a medicinu u Grazu 1899. Od 1900. do 1905. radio kao sekundarni liječnik kirurškog odjela Bolnice milosrdnih sestara u Zagrebu, zatim vodio Zemaljsko rodilište i Primaljsko učilište u Zagrebu, gdje je 1907. imenovan profesorom i predstojnikom. God. 1921. osniva i do umirovljenja 1952. vodi Kliniku za ženske bolesti i porođaje u Zagrebu (uz prekid za okupacije), a iste je godine postao redovitim profesorom zagrebačkoga Medicinskog fakulteta. God. 1950. izabran je za člana JAZU. — Njegovom zaslugom prvi put u nas spojeni su porodništvo i ginekologija (Liječnički vjesnik, 1910). Glavno je područje njegova rada dijagnostika i terapija raka maternice (Liječnički vjesnik, 1905, 1938; Srpski arhiv za celokupno lekarstvo, 1938), a prvi je u nas izveo tada vrhunske ginekološke operacije: vaginalnu ekstirpaciju uterusa zbog raka tijela maternice (1909) te radikalne operacije po Schauti (1910) i Wertheimu (1911). Poslije je modificirao Wertheimovu operaciju i izradio svoju kombiniranu vagino-abdominalnu operaciju. God. 1923. nabavlja rendgenski aparat za dubinsku terapiju, a 1931. pri njegovoj je Klinici osnovan odjel za liječenje radijem. U dijagnostiku je uveo funkcionalnu kiretažu za utvrđivanje sijela karcinoma. Mnoge je ljetne praznike proveo na tada vodećim inozemnim klinikama, tako da njegova ustanova ni po radu ni po rezultatima nije zaostajala za najboljim svjetskim klinikama. Smislio je originalnu sterilizacijsku operaciju na jajovodima. Usavršio je operaciju dislokacije genitalnih organa, kompliciranih veziko-vaginalnih i rekto-vaginalnih fistula (Bratislavské lekarské listy, 1935; Zbornik radova III. kongresa ginekologa-opstetričara, Ljubljana 1956), tehniku carskog reza (Liječnički vjesnik, 1905, 1908; Medicinski pregled, 1927) te unaprijedio operativnu terapiju izvanmaternične trudnoće (Liječnički vjesnik, 1910, 1913, 1919; Spomenica Th. Wickerhauseru, 1910; Sbornik práci k šesdesátinám prof. dr. J. Jerić, Prag 1931). Proučavao je perinatalni dječji mortalitet (Liječnički vjesnik, 1937; Narodno zdravlje, 1950), problem uske zdjelice u porodništvu (Československa gynekologie, Prag 1937; Liječnički vjesnik, 1940), gnojne afekcije ženskoga genitala (Liječnički vjesnik, 1933), placente previje (Rozhledy, Čast gynaekologická, Prag 1935), ginekološke gerijatrije (Simpozij o gerontologiji, 1958) te genitalne tuberkuloze, uvevši izravno davanje streptomicina u endometrij. Za tisak je priredio knjigu A. Lobmayera Primaljstvo. Učevna knjiga za primalje (Zagreb 1913⁵, 1923⁶). Nastavu je obogatio propedeutičkim tečajem te praktikumom za studente s internatom. — Bio je prvi predsjednik Jugoslovenskog društva za operativnu medicinu (1930), predsjednik Hrvatskoga ginekološkog društva (1940), Ginekološke sekcije Zbora liječnika Hrvatske (1947–54), prvi predsjednik Udruženja ginekologa-opstetričara Jugoslavije (1951–55). Zauzimao se za osnivanje sveslavenskoga ginekološkog društva. Njegovom zaslugom održan je u Zagrebu 1950. prvi jugoslavenski ginekološki kongres. Također je svestran sportaš, napose pionir mačevalačkog sporta u nas te jedan od osnivača Jahačkog kluba Hrvatskog sokola u Zagrebu (1910). Prigodom 60-godišnjice života i 30-godišnjice rada suradnici su mu 1935. u Klinici za ženske bolesti i porođaje podignuli spomen-ploču s plaketom.