DURIEUX, Tilla

DURIEUX, Tilla, njemačka dramska glumica i kostimografkinja (Beč, 18. VIII. 1880 — Berlin, 21. II. 1971). Pravo joj je ime Ottilie Godeffroy. Nastupala od 1902 (Olomouc i Breslau, danas Wrocław); 1903–11. članica Reinhardtova kazališta Deutsches Theater u Berlinu, gdje se istaknula interpretacijom likova F. Schillera (Eboli u Don Carlosu), F. Hebbela (Judith) i O. Wildea (Salomé). U tamošnjem Lessingtheateru glumila u djelima H. Ibsena, G. Hauptmanna, F. Wedekinda, G. B. Shawa i A. Schnitzlera. Surađivala s O. Brahmom i E. Piscatorom, gostovala u mnogim europskim i američkim kazališnim središtima te bila jedna od najcjenjenijih njemačkih glumica prvih desetljeća XX. st. Nastupala i u Zagrebu, 1933. u Konfliktu M. Alsberga, a 1934. u Schillerovu Don Carlosu. Dolaskom nacista na vlast, emigrirala najprije u Švicarsku, zatim utočište nalazi u Opatiji, a 1938–55. pretežito živi u Zagrebu. Njezin je zagrebački stan bio okupljalište hrvatskih umjetnika i intelektualaca; na njih je prenosila bogato umjetničko iskustvo, održavajući i potičući kulturni život grada, napose nakon 1945. God. 1946. pridružila se Družini mladih, koja je i u doba prevlasti socrealizma pokazivala sklonost prema kazališnoj avangardi. Za neke je njihove predstave izradila kostime; kostimografijom te izradbom lutaka nastavlja i u prvim sezonama Zagrebačkoga kazališta lutaka (do 1951). Osobito su bile uspjele predstave Ivanuška i Baletni divertissement C. A. Kjuja, Postolar i vrag po A. Šenoi, Heidi po romanu Johanne Spyri, Čarobnjak iz Oza po F. L. Baumu, Veli Jože po V. Nazoru. Kostimografsko iskustvo iznijela je u članku Krojač u kazalištu lutaka (O kazalištu lutaka, Zagreb 1951). Zagrebački boravak obradila je u drami Zagreb 1945, praizvedenoj 26. III. 1946. u Luzernu, a prevedenoj i tiskanoj u Republici (1991, 5/6). Igrala je u filmu H. Käutnera Posljednji most (1954) snimljenom u nas. God. 1955. definitivno je napustila Zagreb, nastavila kazališnu karijeru u Berlinu te ostvarila neke od svojih najboljih uloga (J. Giraudoux, Luđakinja iz Chaillota, E. Ionesco, Stolice). Kazališni kritičari isticali su njezin osebujan ekspresionistički scenski izraz i snažan glumački temperament. Portretirali su je O. Kokoschka, F. Stuck i A. Renoir, a poprsje izradio E. Barlach. U memoarima Mojih prvih devedeset godina posebnu pozornost posvetila je zagrebačkom razdoblju. Ulomci knjige objavljeni su u Republici (1991, 5/6), gdje je tiskana i radio-drama S. Šnajdera Draga Tilla, nadahnuta njezinim životom. Zagrebu je ostavila vrijednu zbirku grafičkih mapa, slika (M. Chagall, Barlach, G. Grosz) i građe vezane uz osobnu umjetničku djelatnost (Muzej grada Zagreba).