DRAGAČ

traži dalje ...

DRAGAČ, pučka, poslije plemićka obitelj u Trogiru hrvatskog podrijetla, koja se spominje od kraja XIV. st. U dokumentima zabilježeni su u oblicima Dragatij, Dragazzo. Potkraj XIV. st. spominje se Dragić (Dragoje, Dragazzo, Dragazzi). Njegov sin Veselko (umro 1427) i njegovi potomci stekli su trgovinom znatan imetak i sudjelovali u javnom životu kao predstavnici građana. Veselko je na poč. XV. st. primljen u gradski patricijat. U XV. st. istaknuo se njegov unuk, pravnik → JAKOV. Njegov suvremenik Matija kao trogirski poslanik u Veneciji izložio je 1471. teškoće Trogirana u opremanju njihove galije i novačenju posade. God. 1487. on je s Jakovom ponovno poslanik u Veneciji, gdje je povoljno riješen zahtjev Trogira za dodjelu građe za popravak kaštela. Obitelji je 24. XI. 1483. sindik i providur za Dalmaciju i Albaniju Girolamo Marcello podijelio neke privilegije (oslobođenje »da tutti le fazioni reali e personali in perpetuo«), koje su potvrdili mletački Senat dukalom od 4. XII. 1581. i mletački predstavnici u Dalmaciji 30. X. i 10. XII. 1595. Trogirski knez i kapetan Girolamo Maripetro izdao je 5. IV. 1543. Matiji dozvolu da na svom posjedu, na lokalitetu Bile, sagradi obrambenu utvrdu. Sagradio je kaštel Dragazzo i oporučno ga ostavio svojim potomcima, koji su ga potpuno zapustili; danas se u moru naziru samo njegovi temelji. Dozvolu za gradnju još jednoga kaštela na istom lokalitetu na obali trogirskog dijela Kaštelanskog polja ustupio je 1558. Zuanu Quarco (kaštel Quarco, poslije u posjedu obitelji Vitturi). Lovro (Ivan Lovro) spominje se 1578. u svezi s obnovom trogirske povlastice iz 1322. za izvoz drvne građe iz Venecije bez carine, a 1581. u svezi s trgovinom sirom s područjima pod turskom upravom. God. 1579. on je defensor puka. Zbog sukoba s plemićem Jerolimom Andreisom, koji ga je ozlijedio, pobunili su se iste godine pučani. Iste je godine Franjo poslanik pučana u Veneciji, gdje brani njihova prava i slobode. Sa suprugom Katarinom Jugalo dao je sagraditi crkvu Sv. Ivana Zaštitnika (poslije nazvane Sv. Nikola) na otoku Čiovu. Marhiol je 1615. predstavnik građana u upravi fontika, a Ivan (Zuane), sin Franjin, predstavnik istog staleža pri popisu vina 1631 (spominje se i 1633). Petar, sin Franjin, tiskao je u mletačkog tiskara i izdavača Roberta Me(g)iettija svoj govor Orazione di Pietro Dragazzo ambasciatore traurino, al serenissimo principe Giovanni Bembo nella sua esaltazione al principato (Venecija 1616). Potkraj 1646. poginuo je Augustin u borbama s Turcima kraj Zadvarja. U prepisci povjesničara I. Lučića (Luciusa) sa zadarskim arhiđakonom Valerijem Ponteom iz 1652. spominje se Ivan, a 1668–78. njegov sin Franjo, koji je s Lučićem studirao u Italiji. Zbog opasnosti od turskih napada na trogirsko područje, Franjo je 1653. bio s povjesničarom P. Andreisom poslanik mletačkom generalu za Dalmaciju Lorenzu Dolfinu. Surađivao je s Lučićem kao skupljač građe za njegova djela te bio njegov zastupnik u Trogiru u privatnim poslovima. God. 1675–80. Franjo je depozitor sredstava za svečani prijenos tijela Sv. Ivana Trogirskoga u novu kapelu (4. V. 1681). Putopisci J. Spon i G. Wheler spominju njegovu epigrafsku zbirku. Oko 1680/81. zabilježeni su kanonici trogirske katedrale Petar i Andrija, koji je bio i primicerij. Silvije je 169l. primljen u plemstvo Budve. On je do 1699. bio tumač za orijentalne jezike (dragoman) u Trogiru, a istu dužnost obavlja od 1699. njegov sin Luka. Silvije (vjerojatno isti) spominje se 1737. u svezi sa sporom trogirskih zemljoposjednika s kaštelanskim težacima (1736–40). God. 1727. vodio se spor između Alviža i Ivana Dobrića iz Kaštel-Novog oko dominikalâ (zakup roda), koje je Dobrić plaćao tada Alvižu, a prije Kerubinu i njegovu sinu Franji, za urod s posjeda na lokalitetu Marceline. U prvim desetljećima XVIII. st. Dragači se s više drugih obitelji, koje su bile u rodbinskim vezama s izumrlom obitelji Vitturi, spore s obitelji Michieli Vitturi oko nasljedstva i privilegija Vitturijevih; spor je završio 1725. u korist obitelji Michieli Vitturi. God. 1773. primljen je u plemstvo Trogira Silvije, sin Matije i unuk Silvija. Opat nadarbine Sv. Marte Matija, sin Silvija, vratio se iz Venecije sa školovanja. Kao pristaša ideja francuske revolucije i nove demokratske vlade u Veneciji uhićen je 1797. i pogubljen 17. VI. za pobune pučana u Trogiru. Njegov brat Antun dobio je 28. X. i 2. XI. austrijsku potvrdu plemstva. Josip je za francuske vladavine u Dalmaciji služio u francuskoj vojsci, a 1848, kada je u Trogiru nakon 24. III. osnovana Narodna garda s trima kompanijama, izabran je za poručnika 2. kompanije. Kada je autonomaš Ante Fanfogna Garanjin postao zapovjednik Narodne garde, Josip je u početku kolovoza iz nje isključen. Ivan (1825–99) je, vrativši se 1854. u Trogir sa studija u Padovi, prišao narodnjacima. Oni, kao članovi trogirskoga čitaoničkog društva Casino, nastoje unijeti novi duh u njegovo djelovanje, koje zamire 1858–60. Kada je potkraj 1860. društvo ponovno pokrenuto, Ivan je izabran za predsjednika. Članovi iz Autonomaške stranke tražili su 1862. od njega da zbog polemike N. Nodila s N. Tommaseom otkaže pretplatu na zadarski list Il Nazionale. On je zahtjev odbio, a njegova odluka potvrđena je na sjednici društva. To je bio prvi organizirani istup narodnjaka u Trogiru (M. Slade Šilović). Ivan je bio posljednji muški odvjetak svoga roda. U njegovoj ostavštini nađen je jedan rukopis djela P. Andreisa Storia della città di Traù (Dragazzov rukopis), koji je u XVIII. st. prepisao neimenovani član obitelji. Andreis je među izvorima kojima se služio za pisanje toga djela naveo i spis Cronica detta Dragazzo (podatak iz rkp. Andreisove povijesti u Naučnoj biblioteci u Zadru, sign. br. 15 256). — Ova obitelj imala je grb s likom zmaja. Poznat je i grb obitelji Dragazzo s kulama. Nema podataka o tome jesu li to bile dvije obitelji istoga prezimena ili dvije grane iste obitelji.

LIT.: Obitelj. — C. G. F. Heyer von Rosenfeld: Der Adel des Königreichs Dalmatien. Nürnberg 1873, str. XII–XIII, XVII, 9, 41. — D. S. Karaman: Castel Dragazzo. Bullettino di archeologia e storia dalmata, 15(1892) 5, str. 71–74. — F. Madirazza: Il Re d’Armi di Traù. Smotra dalmatinska, 13(1900) 15. IX, str. 2. — M. Perojević: Iz spisa starinskih u obitelji Dragazzo u Trogiru. Bullettino di archeologia e storia dalmata, 27(1904) 5/8, omot, str. 3–4; 9/10, omot, str. 5–6; 11/12, omot, str. 7. — B. Poparić: Pisma Ivana Lučića Trogiranina. Starine, 1905, 31, str. 305, 309–310; 1907, 32, str. 41, 43, 51–53, 56, 68. — P. Andreis: Storia della città di Traù. Spljet 1908, 139, 171, 179, 217, 267, 296, 313, 327, 361; 1. Split 1977, str. 189, 197, 236, 290–291, 320–321, 340, 353; 2. 1978, str. 183–187, 210, 214, 232–237, 268, 273, 342–344, 346, 351, 365. — M. Perojević: Predgovor (u: P. Andreis, Storia della città di Traù. Spljet 1908, str. VII, X, XII–XIV, XXVII). — R. Slade Šilović: Anarhija u Trogiru godine 1797. Bullettino di archeologia e storia dalmata, 37(1914) Pr. II, str. 6–7, 10, 12. — I. Delalle: Trogir. Trogir 1936, 16, 22, 49, 78. — I. Babić: Prostor između Trogira i Splita. Trogir 1984, 128, 186. — V. Omašić: Povijest Kaštela od početka do kraja XVIII stoljeća. Split 1986, 125, 128, 144, 152, 249, 255, 272, 301, 305, 379, 382. — N. Bezić-Božanić: Stanovništvo Trogira u vrijeme preporoda. Mogućnosti, 35(1987) 9/10, str. 847. — I. Pederin: Mletačka uprava, privreda i politika u Dalmaciji (1409–1797). Dubrovnik 1990, 64. — Matija (oko 1543). — G. Maripetro: Documento risguardante il Castel Dragazzo. Bullettino di archeologia e storia dalmata, 20(1897) 4, str. 60–61. — Augustin. — F. Divnić (Difnik): Povijest kandijskog rata u Dalmaciji. Split 1986. — Franjo (XVII. st.). — J. Spon i G. Wheler: Voyage d’Italie, de Dalmatie, de Grèce et du Levant, fait aux années 1675. et 1676, 1. Lyon 1678, 97–98. — M. Kurelac: Suvremenici i suradnici Ivana Lučića. Zbornik Historijskog instituta JAZU, 6(1969) str. 133. — V. Rismondo: Pavao Andreis (u: P. Andreis, Povijest grada Trogira, 1. Split 1977, 8). — Ž. Dadić: Povijest egzaktnih znanosti u Hrvata, 1. Zagreb 1982. — Matija (1797). — R. A. Michieli-Vitturi: Storia delle cose successe in Dalmazia dalla dissoluzione del veneto governo aristocratico fino all’ingresso delle armi di sua maestà Francesco II imperatore e re. Spalato 1883, 25–29. — P. Pisani: La Dalmatie de 1797 à 1815. Paris 1893, 27–28. — S. Antoljak: Bune pučana i seljaka u Hrvatskoj. Zagreb 1956, 72–74. — V. Omašić: Lipanjski dani u Trogiru 1797. Mogućnosti, 27(1980) 10/11, str. 1135–1136. — Josip. — V. Omašić: Prilog upoznavanju društvenih i političkih prilika u Trogiru u vrijeme borbe za Narodni preporod. Ibid., 35(1987) 9/10, str. 857, 859. — Ivan (1825 –1899). — M. Slade Šilović: Bilješke o Hrvatskom narodnom preporodu u Trogiru. Ibid., 27(1980) 10/11, str. 1173, 1175. — D. Božić-Bužančić: Prilog poznavanju privatnog i društvenog života Trogira u drugoj polovici devetnaestog stoljeća. Ibid., 35(1987) 9/10, str. 874, 881–882.
 
Tatjana Radauš (1993)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

DRAGAČ. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/5271>.