Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

DRAGIĆ, Nedeljko, redatelj, crtač, animator, scenarist i karikaturist (Paklenica kraj Novske, 13. IX. 1936). Maturirao u Slavonskom Brodu 1955, pravo studirao u Zagrebu do 1960. Prve karikature objavio kao srednjoškolac u Vjesniku, u kojemu i poslije sustavno surađuje. God. 1955. tehnički je urednik u Studentskom listu, gdje je 1956–59. urednik humorističke rubrike. God. 1959. u Zagrebu priređuje prvu samostalnu izložbu karikaturâ; stalni je karikaturist i ilustrator Vjesnika u srijedu (1959–71) i revije Studio (1965–71); 1966. izlazi njegova knjiga karikaturâ Leksikon za nepismene (njemačko izdanje: Berlin 1968). Od 1960. glavni je crtač i animator u »Zagreb-filmu« (Sanjar B. Ranitovića, Cupido N. Kostelca, Rivali I. Vrbanića, Olle torero B. Dovnikovića). Prvim autorskim projektom Elegija (1965), izraslim iz karikature, svrstao se među prvake Zagrebačke škole crtanog filma; svojim je filmovima uvijek crtač i animator, a povremeno i (ko)scenarist i (ko)scenograf. Preko naglašena simbolizma (Krotitelj divljih konja, 1966; Grand Prix festivala u Annecyju) sazrijeva do slobodnog povezivanja slikovnih i poetskih motiva u maniri suvremene reducirane animacije (Možda Diogen, 1967; nagrada u Beogradu). Ugled jednog od najosobnijih autora suvremene svjetske animacije stekao je trima filmovima: o nemoći malog čovjeka Idu dani (1960; Grand prix u Beogradu, nagrada u Oberhausenu), o pogubnosti urbane civilizacije Tup-tup (1972; nagrade u Beogradu i New Yorku, godišnja Nagrada »Vladimir Nazor«, nominacija za Oscara 1973) te o stvaralaštvu u animaciji Dnevnik (1974; Grand prix u Zagrebu i Beogradu, Nagrada grada Zagreba). Ističu se također njegovi kratkometražni filmovi Vrata (1971, s B. Ranitovićem), Dan kad sam prestao pušiti (1982), Slike iz sjećanja (1989) te tzv. mini-filmovi Per aspera ad astra (1969), Striptease (1969) i Put k susjedu (1981; špica za festival u Oberhausenu). Djeluje i kao scenograf (Ljubitelji cvijeća B. Dovnikovića, 1970) i scenarist (Čovjek koji je morao pjevati M. Blažekovića, 1971). Bavi se i stripom; uspjeh je ostvario tzv. antistripom Tupko (VUS i Vjesnik; tiskan u Bjelovaru 1986), za koji je 1971. nagrađen na Svjetskom festivalu karikature i stripa u Montréalu. Autor je slikovne komponente knjiga Uh, ta matematika (Zagreb, 1976, tekst Z. Šporer), Što se zbiva u atomskoj jezgri? (Zagreb 1980, tekst V. Paar) i Brbljanje o geometriji (Zagreb 1981, tekst Z. Šporer), a bavi se i opremom i ilustriranjem knjiga te izradbom plakata. S Vučkom, maskotom Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984, realizirao je 32 mini-filma te jedan kratkometražni. Dizajner je Zagija, maskote Univerzijade 1987, i autor serije od 13 mini-filmova, TV-špica za pojedine sportove. Od 1973. član je Academy of Motion Picture Arts and Sciences u Hollywoodu.

LIT.: P. Volk: Estetika moderne animacije. Beograd 1970. — R. Holloway: Z is for Zagreb. London—New York 1972. — R. Munitić: O animaciji. Beograd 1973. — G. Bendazzi: Topolino e poi. Milano 1978. — Zagrebački krug crtanog filma, 1–4. Zagreb 1978–1986. — R. Munitić: Tucanje dinosaura. Split 1984. — N. Pata: Život u fantaziji crtanog filma. Zagreb 1984. — I. Škrabalo: Između publike i države. Zagreb 1984. — P. Volk: Istorija jugoslovenskog filma. Beograd 1986. — E. Cvetkova: Dragićev amarcord. Večernji list, 34(1990) 27. III, str. 11. — B. Šömen: Dragićeva crtana rapsodija. Vjesnik, 50(1990) 5. VI, str. 7.
 
Mirko Šeper (1993)