DRAGOJEVIĆ, Danijel

traži dalje ...

DRAGOJEVIĆ, Danijel, pjesnik i esejist (Vela Luka, 28. I. 1934). Gimnaziju završio u Dubrovniku 1954, povijest umjetnosti studirao na zagrebačkom Filozofskom fakultetu (1954–58). Živi i djeluje u Zagrebu; suradnik je Hrvatskog radija, za koji uređuje i piše emisije pretežito iz književnosti. Pjesmama se javio 1956. u splitskim Mogućnostima. Otada objavljuje poeziju i eseje, likovne prikaze i studije u vodećim hrvatskim časopisima. U književnost je ušao kao pripadnik tzv. razlogovskog naraštaja hrvatskih pjesnika (Razlog, 1961–68). Već prvom zbirkom, Kornjača i drugi predjeli, svratio je pozornost drukčijim odnosom prema predmetu i jeziku. Problematizira ne samo svoje mjesto u prostoru i vremenu već i sam pjesnički čin, sugestivno spajajući mišljenje, govorenje i djelovanje. Njegova erudicija i stručno bavljenje likovnom umjetnošću nalaze umjetnički ekvivalent u »objektivnosti oka« (V. Pavletić), odn. u »poetici očitosti« (Z. Mrkonjić). Fenomenološki ispitujući odnose unutar svijeta svakodnevnih i običnih stvari, on zagonetku i dramu postojanja lirski i esejistički otkriva kao razbijeno mnoštvo pojedinačnosti (Rasuti teret), koje se nastoje zatvoriti u smislenu cjelinu (Izmišljotine). Pritom ni njegov jezik ni pjesma nisu puko sredstvo (bijega, oslobađanja, onostranosti, pustolovine ili igre), već su čin objave svijeta i oblik njegova neposredna očitovanja. Nekomunikativnost, koja dominira pjesništvom razlogovskog naraštaja, u Dragojevića znači ne samo neizbježan sukob između »opisivoga i neizrecivoga« (T. Ladan), već i svjesno iznevjeravanje referencijalnosti riječi i jezika, što je posljedica osporavanja tradicije i klišeja. D. ne odustaje od potrebe za pjesničko-esejističkim bilježenjem jer je odan pongeovskom načelu da sva odluka o govoru pripada govoru samom (V. Zuppa). Podjednako drži i do stihova i do pjesme u prozi, a u esejistici proširuje tematski krug i nenapadno, u maniri postmodernističkog pjesnika, u svoj diskurs uključuje lektiru. Umjetnički tumačeći svijet kao veliki tekst u kojemu su svi odnosi, tj. zamjene, mogući (Razdoblje karbona), Dragojevićevo pjesništvo zauzima jedno od najistaknutijih mjesta u suvremenoj hrvatskoj književnosti. Dobio je »Goranov vijenac« za 1992.

DJELA: Kornjača i drugi predjeli. Split 1961. — Kosta Angeli Radovani. Zagreb 1961. — Albert Kinert. Zagreb 1963. — U tvom stvarnom tijelu. Zagreb 1964. — Svjetiljka i spavač. Zagreb 1965. — The Coast of a Thousand Islands. Beograd 1966. — Nevrijeme i drugo. Zagreb 1968. — Bijeli znak cvijeta. Zagreb 1969. — O Veronici, Belzebubu i kucanju na neizvjesna vrata. Zagreb 1970. — Četvrta životinja. Zagreb 1972. — Prirodopis. Zagreb 1974. — Bajka o vratima. Zagreb 1975. — Izmišljotine. Zagreb 1976. — Razdoblje karbona. Zagreb 1981. — Rasuti teret. Beograd 1985.
 
LIT.: Š. Vučetić: Kornjača i drugi predjeli, pjesnička proza Danijela Dragojevića. Republika, 17(1961) 12, str. 25. — S. Diana: Privrženik jednostavnosti. Na marginama Dragojevićeve zbirke U tom stvarnom tijelu. Mogućnosti, 11(1964) 10, str. 1051–1056. — A. Šoljan: Trogodišnja kronika poezije hrvatske i srpske 1960–1962; kritike poezije iz tjednika Telegram. Zagreb 1965. — M. Mađer: Tihi poetski vrt. Danijel Dragojević, Svjetiljka i spavač. Republika, 22(1966) 2/3, str. 111. — T. Maroević: Očit prizor. Danijel Dragojević, Nevrijeme i drugo. Kolo, 7(127)(1969) 1/2, str. 136–138. — Z. Mrkonjić: Danijel Dragojević. Ibid., 8(128)(1970) 8, str. 860–878. — V. Zuppa: Lirika i navika. Zagreb 1970, 26–28. — I. Frangeš: Hrvatska književnost od 1950. do naših dana. Zbornik Zagrebačke slavističke škole, 1974, br. 2. — M. Stojević: Prirodopis Danijela Dragojevića. Dometi, 8(1975) 3, str. 107–108. — T. Ladan: Pjesništvo — pjesme — pjesnici. Zagreb 1976, 154–159. — T. Maroević: Danijel Dragojević, Izmišljotine. Teka, 1976, br. 12. — N. Milićević: Poslijeratna hrvatska poezija. Zbornik Zagrebačke slavističke škole, 1976, br. 4. — V. Visković: Danijel Dragojević, Prirodopis. Stih, 1(1976) br. 1. — B. Bošnjak: Pisanje i moć. Zagreb 1977. — C. Milanja: Poetika rezača (ili o poeziji Danijela Dragojevića). Republika, 35(1979) 7/8, str. 656–685. — Z. Mrkonjić: Danijel Dragojević, Razdoblje karbona. Ibid., 38(1982) 2/3, str. 146–147. — B. Maleš: Fragmenti o čovjeku koji dobro vidi. Ibid., 39(1983) 5, str. 55–57. — C. Milanja: Ka čistoći jezika. Ibid., str. 44–48. — Z. Mrkonjić: Razdoblje karbona ili ekonomija zamjena. Ibid., str. 49–59. — V. Pavletić: Zamjene riječi i stvari kao igra i smisao u Dragojevićevoj poeziji. Ibid., str. 27–43. — Isti: Visoki napon Dragojevićevih pjesama. Forum, 24(1985) 4/5, str. 841–856. — Suvremeno hrvatsko pjesništvo. Zagreb 1988. — C. Milanja: Skica moguće tipologije poratnoga hrvatskog pjesništva. Republika, 45(1989) 11/12, str. 22–45. — Z. Zima: Zadovoljstvo u tekstu. Vjesnik, 53(1992) 21. III, str. 9.
 
Vinko Brešić (1993)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

DRAGOJEVIĆ, Danijel. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/5318>.