DRAGOMANOVIĆ, Aleksandar

traži dalje ...

DRAGOMANOVIĆ, Aleksandar, arhitekt (Banja Luka, 7. VI. 1921). U Zagrebu polazio gimnaziju i 1951. diplomirao arhitekturu na Tehničkom fakultetu (A. Albini). Iste godine postaje Albinijevim asistentom pri Arhitektonskom odsjeku toga fakulteta (poslije Arhitektonski fakultet), gdje je od 1971. viši predavač. God. 1972. habilitira se radom Problematika robnih kuća na primjerima Trnsko u Zagrebu, Novi Sad i Vinkovci, a od 1973. izvanredni je profesor te predstojnik katedre za arhitektonsko projektiranje i Zavoda za arhitekturu. Bavi se problematikom robnih kuća i optimalizacijom sustava izgradnje školskih zgrada. Projektira uglavnom objekte javne namjene, a njegova su ostvarenja vratarnica tvornice TUNT u Sesvetskom Kraljevcu (1952), autobusna postaja u Zadru (1954), poslovna zgrada »Vagongradnje« u Beogradu (1956–64), Kemijski institut u Skoplju (1964), robna kuća »Nama« u Trnskom u Zagrebu (1964–66), robne kuće u Vukovaru (1966), Novom Sadu (1967–70) i Vinkovcima (1972) te Sveučilišni računski centar (1972) i računski centar Hrvatskoga željezničkog poduzeća (1987) u Zagrebu. U suradnji s N. Kučanom projektirao je paviljon konfekcije na Zagrebačkom velesajmu (1968, poslije premješten u Prašku ul. u Zagrebu, 1981. izgorio), s R. Nikšićem i E. Šmidihenom robnu kuću u Varaždinu (1969 –71), s R. Nikšićem servisni objekt na auto-cesti Zagreb—Rijeka (1975), kombinirane dječje ustanove u Sopotu u Zagrebu (1977) i veliku poslovno-trgovačku zgradu u Vukovarskoj aveniji u Zagrebu (1981). Na arhitektonskim natječajima dobio je prve nagrade za interijer osnovne škole u Dubravi u Zagrebu (1953), gimnaziju u Novoj Gradiški (1955), servisni paviljon na Glavnom kolodvoru u Zagrebu (1960, s N. Kučanom), hotel u Mošćeničkoj Dragi (1962, s R. Nikšićem), Dom RTV u Zagrebu (1963, s R. Nikšićem i E. Šmidihenom), Kemijski institut Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Skoplju (1963), rješenje zapadnog ulaza u Zagreb (1970, s R. Nikšićem i E. Šmidihenom), Spomen-park na Petrovoj gori (1979, s V. Bakićem), zgradu Ministarstva vanjskih poslova u Alžiru (1983, s E. Šmidihenom), idejno rješenje osnovne škole u Makarskoj (1988, s Miroslavom Dragomanovićem) te za poslovne zgrade INGRA-e (1989) i Zagrebačke banke (1990, s M. Dragomanovićem) u Zagrebu; postigao niz drugih i trećih plasmana i otkupnih nagrada. Svoja je djela izlagao na izložbama natječajnih radova, na Zagrebačkom salonu (1965–67, 1970–71, 1978, 1980; nagrađen 1982) i Beogradskom salonu (1982). — Dragomanovićeva se arhitektura odlikuje profinjenim smislom za proporciju arhitektonskih volumena, studioznim pristupom detalju, pažljivim izborom materijala te uvijek logičnom, racionalnom konstrukcijom velikih graditeljskih sklopova. — Dobio je godišnje nagrade »Viktor Kovačić« (1966. i 1972) te za životno djelo nagrade »Viktor Kovačić« (1985) i »Vladimir Nazor« (1987).

LIT.: B. Magaš: NAMA – Trnsko, Zagreb. Arhitektura, 21(1967) 93/94, str. 39. — Arhitekt A. Dragomanović. Ibid., 22(1968) 99/100, str. 64. — Ž. Domljan: Poslijeratna arhitektura u Hrvatskoj. Život umjetnosti, 1969, 10, str. 45. — V. Gvozdanović: Neke neostvarene ideje poslijeratne hrvatske arhitekture. Ibid., str. 51, 53. — I. Maroević: Novo u starom u arhitekturi Hrvatske – proces interpolacije. Arhitektura, 28(29!)(1975) 154, str. 9. — T. Odak: 17. zagrebački salon. Ibid., 32(36!)(1982) 182/183, str. 73, 74, 80, 81. — N. Šegvić: Interpolacija – osnovni oblikovni element grada. Ibid., 36(37!)(1983) 184/185, str. 23, 25. — T. Premerl: Poslovna zgrada u funkciji grada, četiri primjera. Čovjek i prostor, 30(1983) 360, str. 10.
 
Tomislav Premerl (1993)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

DRAGOMANOVIĆ, Aleksandar. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/5327>.