DRAŠKOVIĆ, Gašpar

traži dalje ...

DRAŠKOVIĆ, Gašpar, dobrotvor (? — ?, oko 1668). Sin je Petra i Ane Marije rođ. Alapić. Kako je njegov otac naslijedio grad i imanje Ljutomer u Štajerskoj, zvao se i barun od Ljutomera. Posvetio se vojnoj službi te služio u vojsci za kraljevâ Ferdinanda II. i Ferdinanda III. God. 1631. dobio je grad Maiberg u Štajerskoj i grofovsku čast, a 1633. imanje Globočec u Križevačkoj županiji. Oženio se Anom Veronikom od Eibesfelda, s kojom je imao kćer Euzebiju, udanu (od oko 1646) za grofa N. Zrinskoga, potonjeg bana. U ime miraza predao je zetu gradove Trakošćan i Klenovnik u zalog za 60000 forinta. Kada mu je kći 1651. umrla, Gašpar i Zrinski se posvade zbog založenih gradova; spor je riješen kada je Gašpar vratio banu dužnu svotu novca. Gašpar je po majci baštinio Veliki Kalnik i Vukovinu. Bio je kraljevski savjetnik. U Varaždinu je isusovcima izgradio samostan, crkvu i školu te se brinuo o narodnom prosvjećivanju.

LIT.: I. Kukuljević Sakcinski: Trakošćan. Danica ilirska, 17(1863) 35, str. 275–276. — Isti: Glasoviti Hrvati prošlih vjekova. Zagreb 1886, 183–186. — E. Laszowski: Trakošćan. Prosvjeta (Zagreb), 3(1895) 12, str. 368–371. — I. Bojničić: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg 1899, 40. — R. Horvat: Crtice iz hrvatske poviesti. Požar župne crkve u Varaždinu g. 1592. Sretni dom, 1(1919) 1, str. 10–11. — V. A. Duišin: Zbornik plemstva, 1. Zagreb 1938, 202.
 
Vera Humski (1993)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

DRAŠKOVIĆ, Gašpar. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 24.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/5357>.