DRAŠKOVIĆ, Ivan IV.

DRAŠKOVIĆ, Ivan IV, podmaršal (?, oko 1630 — Lockenhaus, Austrija, 1692). Sin Ivana III, hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog bana i ugarskog palatina. God. 1648–52. polazio zajedno s bratom Nikolom II. Sveučilište u Bologni. Nakon završetka studija imenovan je kraljevskim komornikom i savjetnikom. Sudjeluje u čestim borbama protiv Turaka pod zapovjedništvom N. Zrinskog, a napose se istaknuo 1664. kraj Pečuha (Pécs) i Osijeka. Za ženu je imao drugu kćer grofa F. Nádasdyja, Mariju Magdalenu, pa je bio u krugu zrinsko-frankapanskih urotnika, odigravši dvostruku ulogu. Zbog kompromitirajućih pisama bio je neko vrijeme u nemilosti bečkog Dvora, a njegova izvješća o tijeku urote poslužila su poslije sucima u procesu protiv urotnika. Također je pomogao slomiti urotničke čete oko Save. Hrvatski ga je sabor imenovao 1682. glavnim zapovjednikom konjaništva u ratu protiv Turaka i kuruca sedmogradskog (erdeljskog) vojvode Imre Thökölya, a 1684. zbog hrabrosti u tim borbama darovao mu je imanje Kutnjak u Križevačkoj županiji, koje je izgubio raniji vlasnik Đuro Dedija kao pristaša luteranstva. God. 1685. kupio je za 18 733 forinte imanje Božjakovinu, koje mu je sljedeće godine uzela kraljevska komora. On je ipak, kao kraljevski dvorjanik i general, svojim ugledom i utjecajem na Dvoru spriječio namjeravanu prodaju imanja zagrebačkom Kaptolu i imanje 1687. uspio vratiti u svoje vlasništvo. God. 1689. uspjelo je ratovao kraj Zrinja protiv Turaka te ga je kralj za zasluge imenovao tajnim savjetnikom i podmaršalom. — Po uzoru na talijansku renesansnu komediju D. je napisao djelo Constantinusnak és Victoriának egymáshoz valo igaz szerelmekrül irott. Comoedia te ga 1662. poklonio N. Zrinskom. Drama nema znatnije književne vrijednosti. I. Kukuljević Sakcinski poklonio je rukopis 1860. peštanskom Narodnom muzeju.