DRAŽOJEVIĆ, Žarko

DRAŽOJEVIĆ, Žarko (Dražoević; Zarco da Spalato, Xarco Draxoevic), veliki knez i vojvoda poljički (?, o. 1438 — između Klisa i Solina, 15. I. 1508). Podrijetlom je iz poljičke plemićke obitelji Dražojevića. God. 1461. s posebnom dozvolom mletačkih vlasti doselio se s ocem iz Poljica u Split; 1471. uz mletačku pomoć oteo je podbanu Pavlu Taru Klis i neke gradove na Cetini. Nastojeći vratiti preotetu tvrđavu, Tar je, nakon neuspjelih pregovora 1472, opsjeo tvrđavu i pod njom poginuo. D. nije uspio zadržati Klis u svojim rukama. Pretpostavlja se da ga je 1494. dobrovoljno ustupio hrvatsko-ugarskom kralju Matiji Korvinu, dobivši u zamjenu Novigrad u Lici. Također je gospodario gradom Nutjakom na Cetini, na kojoj je podignuo i neke nove utvrde. D. se osobito istaknuo uspješnim protuturskim akcijama u Dalmaciji te Bosni i Hercegovini. U svibnju 1499, zajedno s hrvatskim podbanovima Marčinkom iz Knina i Pavlom Štrbcem Kožulom, prodro je u Livanjsko polje te ratovao s Turcima u Makarskom primorju i Hercegovini. U siječnju 1501. imenovali su ga Mlečani vitezom i zapovjednikom lakih konjanika (stratiota). Na poč. 1501. za ponovna prodora s Marčinkom i Štrbcem Kožulom u Hercegovinu Turci su ga opkolili te je s nekolicinom suboraca jedva umaknuo pogibiji. U siječnju 1508. Sinj se našao u opasnosti od Turaka, pa je za njegovu obranu splitski knez Petar Malipiero poslao obrambenu četu od 80 ljudi na čelu s Dražojevićem. Na putu od Klisa prema Sinju upali su u tursku zasjedu od 200 ljudi i bili potpuno potučeni, a sâm D. je ubijen. Pokopan je u splitskoj stolnoj crkvi Sv. Dujma na zahtjev supruge Katarine Martinušić. Njegovu smrt opjevao je M. Marulić u latinskim stihovima Ad Xarcum Draxoevium Dalmaticum.