DUNDIĆ, Toma

DUNDIĆ, Toma (Ivan Dimitrijevič; Oleko; Aleksa), sudionik građanskog rata u Rusiji (Grabovac kraj Imotskog, 12. VIII. 1897 — Rovno, Poljska, danas Ukrajina, 8. VII. 1920). Potječe iz hrvatske seljačke obitelji. Kao dvanaestogodišnji dječak odlazi stricu u Južnu Ameriku, gdje se u Argentini i Boliviji bavio konjogojstvom. Nakon četiri godine vratio se u domovinu i na poč. I. svjetskog rata stupio kao dragovoljac u austrougarsku vojsku. Služio je u konjaništvu i u svibnju 1916. bio zarobljen na ruskoj fronti kraj Lucka. Kao zarobljenik navodno je do 1917. služio u I. srpskoj dobrovoljačkoj diviziji u Odesi. Nakon veljačke revolucije neko je vrijeme služio u ruskoj kozačkoj pukovniji, a nakon listopadske revolucije prešao je u Crvenu gardu. Od veljače 1918. u Crvenoj je armiji. U Caricinu (danas Volgograd) organizira konjanički odred i s njim ljeti prelazi u Konjanički korpus S. M. Buđonija. Neko je vrijeme bio u njegovoj pratnji, a zatim zapovjednik oklopnoga vlaka »Buđoni«. Odlikovao se u borbama za Caricin i Voronež i bio 8. III. 1920. odlikovan ondašnjim najvišim armijskim Redom Crvene zastave. Poginuo je u bitki za grad Rovno. U Rovnu mu je podignuta nadgrobna bista. O njegovoj se hrabrosti pričalo za građanskog rata, a poslije se u SSSR-u o njemu dosta pisalo, izvedena je drama Oleko Dundič (1942) i snimljen sovjetsko-jugoslavenski film Aleksa Dundić(1958) redatelja L. D. Lukova.