ANDERLIĆ, Franjo

ANDERLIĆ, Franjo, metodičar – andragog (Varaždin, 9. VIII 1857 — Zagreb, 18. VII 1930). Rođen je u poljodjelskoj obitelji. Osnovnu školu i četiri razreda gimnazije završio je u Varaždinu, a učiteljsku školu u Zagrebu 1874. Radio je godinu dana u općini u Gornjoj Jelenskoj. Učiteljsko djelovanje otpočeo je 1875. u Vrtlinskoj a nastavio u Bregima (danas Posavski Bregi). Tu se oženio učiteljicom Olgom Rubin i službovao do 1884, kada je premješten u Vukovar gdje je 1893. položio ispit za učitelja građanske škole. Od 1894. do umirovljenja bio je učitelj vježbaonice učiteljske škole u Zagrebu. — A. se bavio obrazovanjem odraslih, osobito opismenjavanjem. Metodički postupak za poučavanje nepismenih čitanju i pisanju (nazvan Anderlićeva metoda) razradio je u Čitanci za abecedarce na temelju »Očenaša.« Objavio je oko 40 stručnih članaka u periodicima: Sriemske novine (1892), Književna smotra (1894), Škola (1894), Napredak (1895, 1896, 1898, 1899, 1904, 1905), Kršćanska škola (1897, 1898), Učiteljski glasnik (1899), Vjerni drug (1899/1900, 1900, 1920, 1922), Obćinski glasnik (1903), Narodne novine (1905, 1906), Danica kolendar (1909), Dom i škola (1912), Pučka prosvjeta (1912), Naučnički kalendar (1924), Jutarnji list (1925) i Hrvatsko pravo (1928). Pokrenuo je časopise Vjerni drug (1897) i Seljak Marko (1902), a za seosku omladinu napisao knjigu o pouci u poljodjelstvu Hoću da budem ratar. Bio je jedan od osnivača Učiteljske štedne i predujamne zadruge, član Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora te odbornik Društva »Sv. Jeronima« i Hrvatskog društva za pučku prosvjetu. — A. je kod nas potaknuo sistematsku borbu protiv nepismenosti i znatno unaprijedio rad Društva hrvatskih sveučilišnih građana za pouku analfabetâ.