DUMIČIĆ, Petar

DUMIČIĆ, Petar, poduzetnik (Poljica, 1840 — Zagreb, 23. IV. 1903). Pripadao staroj plemićkoj obitelji, koja se nekada zvala i Domičić (Domichich) i Petranić (Petranich), podrijetlom iz poljičkog plemena Miroslavićâ. Kao mladić stupio u franjevački samostan u Sinju, gdje je završio školovanje. Napustivši samostan, odlazi u vojsku i zahvaljujući slučajnom poznanstvu i naklonosti tadašnjeg namjesnika u Dalmaciji L. Mamule, ubrzo postaje poručnik, a potom i natporučnik (oko 1866). Otišavši iz vojske, bavi se trgovinom i stječe znatan imetak te nakon smrti cara Maksimilijana od bečkog Dvora kupuje otok Lokrum kraj Dubrovnika, ali ga poslije ponovno ustupa Dvoru uz naknadu. Iz Karlovca se potkraj stoljeća seli u Zagreb i posvećuje istraživanju rudnih nalazišta u Hrvatskoj te se s vremenom razvija u vrsnoga rudarskog stručnjaka za otkrivanje rudom bogatih područja. Posjedovao je 35 kamenoloma u ogulinskom kraju sa 1300 iskopnih rovova. God. 1888. počeo je izrađivati litografski kamen, koji po kvaliteti nije zaostajao za najboljim kamenom te vrste. U Tršću kraj Čabra u Gorskom kotaru otkrio je bogate naslage rumenice za proizvodnju žive, a u sjevernoj Hrvatskoj oko 1895. rudnike kamenog ugljena u Konjščini, Beletincu i Kalniku, koje je poslije i kupio. Sagradio je 9 km dugu industrijsku željezničku prugu koja je povezivala zagorske ugljenokope sa zagorskom prugom i europskim prometnicama. Da bi osigurao stalni kapital, potreban za iskorištavanje rudnika, povezuje se s nizozemskim novčarima i industrijalcima te se potkraj 1898. u Amsterdamu osniva Nizozemsko-hrvatsko rudničko društvo s temeljnom glavnicom od 2 milijuna forinta. God. 1899. osniva Dalmatinsku banku u Zagrebu, koja je uz pomoć Huga i Huberta Borellija Vranskih na poč. 1900. postala dioničarsko društvo s temeljnom glavnicom od 2,5 milijuna kruna. Djelokrug bankovnog poslovanja novoosnovanoga novčanog zavoda bili su rudarstvo, industrija i trgovina, grane koje su trebale pripomoći razvoju narodne ekonomije u Hrvatskoj. D. je 1900. poklonio Hrvatskom starinarskom društvu u Kninu obveznicu od 2000 kruna za uzdržavanje tvrđave, a bio je i pročelnik Privremenog odbora Društva za podizanje škola u Zagrebu (1900). Objavljivao je članke u Vatrogasnom viestniku (1896) te pisao prigodne pjesme.