DULIĆ, Vlatko

DULIĆ, Vlatko, dramski glumac (Subotica, 20. IV. 1943). Maturirao u subotičkoj gimnaziji 1962, pravo studirao u Beogradu i Zagrebu (1962–65), a glumu na zagrebačkoj Akademiji za kazalište, film i televiziju (1966 –70). Debitirao u Zagrebačkom kazalištu mladih ulogom Slatkovića u Nemčićevoj komediji Kvas bez kruha. Od 1968. nastupa u Dramskom kazalištu »Gavella«, isprva kao stipendist, a 1970–81. u stalnom angažmanu; istaknuo se vrsnom karakternom glumom kao Bašo (E. Bond, Uski put prema dubokom sjeveru), Stevan Ćirović-Lala (J. Kesar, Da li je moguće, drugovi, da smo svi mi volovi?), Pjevač (P. Weiss, Hölderlin), Mihajlo Vasiljevič Platonov (A. P. Čehov, Drama bez naslova), Victor (R. Vitrac, Victor ili djeca na vlasti), Rašula (A. Cesarec, Careva kraljevina), Alfred (Ő. von Horváth, Priče iz Bečke šume), Lukač (M. Krleža, Vučjak), Malvolio (W. Shakespeare, Na Tri kralja), Franz Moor (F. Schiller, Razbojnici), Michal (V. Havel, Izložba). Odlučivši se za status slobodna umjetnika, od 1981. nastupa u različitim kazalištima; u Teatru u gostima (1981–86) zapažen je kao Sydney Bruhl (I. Levin, Klopka), Podstanar (D. Kovačević, Balkanski špijun), Pukovnik (P. Shaffer, Crna komedija) te X (I. Csurka, Deficit), a u Teatru &TD kao Stanek (Havel, Protest). U kazalištu Komedija okušao se u rock-operi ulogom Patera Lorenzza (V. Barešić, Romeo i Julija), a u Glumačkoj družini Histrioni nastupao u ulogama g. Fulira (V. Majer, Dnevnik malog Perice), Gjona Tvrdojice (B. Senker, T. Mujičić, N. Škrabe, Glumijada), Petra Krupića (A. Šenoa, Zlatarevo zlato). Sve češće nastupa u Satiričnom kazalištu »Jazavac« u glavnim ulogama: Rikard Fausner i Kapetan Ristić (I. Brešan, Nečastivi na filozofskom fakultetu i Viđenje Isusa Krista u Kasarni VP 3056), Pijevac (M. Derenčin, Ladanjska opozicija); različne je uloge imao i u političkom kabaretu. Povremeno se vraća kazalištu svoga prvog stalnog angažmana, gdje je Marko (D. Jelačić Bužimski, Poštar zvoni samo jedanput), Lenbach (Krleža, U agoniji), Žderić (J. Kosor, Maske na paragrafima), Ban Jelačić (D. Žagar i P. Vranjican, Lijepa naša 1848). Nastupao je i u varaždinskom Narodnom kazalištu »August Cesarec« (S. Beckett, U očekivanju Godota), na Splitskom ljetu (L. Pirandello, Čovik, zvir, kripost) i Dubrovačkim ljetnim igrama (C. Goldoni, Kafetarija; I. Vojnović, Suton). Odigrao je glavnu ulogu u filmu Usporeno kretanje V. Kljakovića (1979) te više većih uloga u filmovima Z. Tadića (San o ruži, Osuđeni, Čovjek koji je volio sprovode, Orao), Ž. Tomića (Kraljeva završnica, Diploma za smrt), B. Ivande (Prijeki sud), E. Galića (Horvatov izbor), K. Golika (Vila orhideja). Glumio je u mnogim serijama i dramama Hrvatske televizije. Na zagrebačkoj Akademiji za kazalište, film i televiziju predavao scenski govor (1981–83).