DUGEČ, Malkica

DUGEČ, Malkica, pjesnikinja (Zavidovići, 3. VI. 1936). U Zagrebu maturirala 1953. te diplomirala hrvatski i ruski 1959. pri Filozofskom fakultetu. Bila profesor u Požegi, Loboru, Gradcu kraj Drniša i Donjem Miholjcu. Zbog angažmana u hrvatskim političkim previranjima 1971. dospjela na listu političkih prognanika te 1972. napušta Hrvatsku i odlazi u Stuttgart. Zaposlila se u osiguravajućem društvu za novinare i dobila status političkog izbjeglice. Pristupa Hrvatskoj republikanskoj stranci te postaje sabornicom Hrvatskoga narodnog vijeća. — Pjesmama se javila 1953. u Poletu i Studentskom listu. Prvu zbirku Crveni biseri objavila je 1960, a drugu Zemljo moja – nebo moje 1984. Njezina je lirika ispovjedne naravi, naslijeđena izričaja i metaforike. Motiviku boli i očaja ratom traumatiziranog djetinjstva i mladalaštva zamjenjuju domoljubni stihovi. Pjesme, zapise, političke članke i osvrte objavljuje od 1974. u iseljeničkim časopisima Republika Hrvatska, Rakovica, Hrvatska revija, Hrvatska budućnost, Kontinent (na ruskom) te u Zborniku Zirala (Zürich 1990). Doživljaje ljudi i prilika uoči napuštanja domovine zabilježila je u zapiscima Neposlana pisma (Republika Hrvatska, 1978). Napisala pogovor zbirci V. Čižeka Krvopisi predsvanuća (1989). — Njezin suprug Božo (1932 – 1990), profesor hrvatskoga i ruskog, u emigrantskoj je Republici Hrvatskoj (Buenos Aires) objavio 1972–90. više političkih osvrta, članaka i eseja. U rukopisu ostavio nezavršenu zbirku satiričnih novela Šintibuk — knjiga grijeha.